PARAF “Sabrana djela” – Dan je krasno počeo i još bolje završio

Ako je prvijenac Parafa izvanserijski punkerski dokument oba albuma koja su uslijedila za njim reprezentativni su komadi inteligentnog novovalnog "popa", eksperimentalnog, smionog te i danas tako vraški aktualnog.

Foto | Dražen Kalenić

Piše: Zlatko GALL

PARAF
Sabrana djela – 1976 – 1987 (box sa 4 CD-a)
(Dallas)
*****

Imam dovoljno (i previše!) godina da ne bih pamtio taj povijesni nastup Parafa u zagrebačkoj Maloj dvorani sportova na kojem je Polet – medijska alfa i omega punkersko-novovalne scene – okupio „nove snage“: brzoprstića Vlatka i Leb i sol, Azru – sa Jurom Stublićem kao frontmanom, Prljavo kazalište te Parafe. Nakon onog ništa manje povijesnog nastupa Pankrta u Galeriji SC nakon izložbe Mirka Ilića (gdje nas je bilo stotinjak a po urbanoj legendi i tisuće svjedoka), bio je to prvi značajan nastup punkerskih snaga; koncertno „pismo o namjerama“ koje je negdašnju „Jugu“ smjestilo uz bok najaktualnijih glazbenih gibanja u Europi i Americi. Usred punkerske revolucije.

Parafi su na zagrebačku pozornicu stigli kao već manje-više formatirani punk bend; kao tipični predstavnici riječkog punkerskog vala odnosno kao samonikla pojava kojoj je punkerska eksplozija s obje strane Atlantika te burne 1978. bila kapisla koja će detonirati vlastito eksplozivno punjenje. Jer Rijeka nije bila ni „trendovski“ Zagreb niti raspjevani šlagerski Split. Kao grad debele rokerske tradicije (o kojoj postoji naramak odličnih i preciznih knjiga Velida Đekića ali i Zorana Žmirića), lučki grad lumpenproleterijata koji je bio dovoljno blizu Ljubljani i Trstu da bi preko njih dobio temeljne informacije o punkerskom „vrlom novom svijetu“, Rijeka je bila socio-kulturološki gotovo pa predodređena za inkubator punka. S Parafima kao predvodnicima te Termitima, Protestom…

Zahvaljujući kroničarima novinarima i kritičarima (a pored spomenutog dvojca nezaobilazan je Bojan Muščet) te Goranu Lisici Foxu i njegovoj etiketi Dallas, Parafi i lijepi dio tadašnje riječke scene odavno su već opće mjesto domaće publicističke i diskografske „bolje prošlosti“. Što, naravno ne umanjuje značaj antologije sa sva tri studijska albuma koji bi- evo jedne usputne osobne bilješke – svakako bili i unutar tvrdih korica knjige 70 najznačajnijih izdanja domaće scene da su kojim slučajem umjesto za slovenskog diskografa (ZKP RTV Ljubljanai Helidon) objavljeni na etiketama hrvatskih nakladnika.     

Zašto, odgovor nudi već sjajni prvijenac  „A dan je tako lijepo počeo“ iz 1980. kojem je godinu ranije prethodio singl s amblematskim skladbama „Rijeka“ i „Moj život je novi val“. Uvodni broj albuma snimljenog u ad-hoc produkciji Foxa i ljubljanskog gurua punka Igora Vidmara “Na tragu“ doista je bio na tragu punka kao intuitivan spoj američke protopunkerske garaže, ranih Who ili Troggsa te Robota iz vremena prepjeva „Mramor, kamen i željezo“, s jednostavnom melodijom i za današnje pojmove naivnog „angažiranog“ teksta. No već slijedeća „Visoki propisi“ bila je rasna troakordna punk budnica s manijakalnom ritam sekcijom i ubojitim reskim riffovima. „Perspektiva“ je u konstrukciji – posebice u otvaranju broja – bila ambicioznija no i ona s punom dozom energetskog punk punjenja uz tekst koji je (sa stihovima poput „u treću brodsku štivu, došli smo piti pivu“)debelo odudarao od standardnih rima domaće rock i estradne produkcije. „Kabul 1980“ bio je i za punkerske standarde – minijatura realizirana uz minimnalističke udaraljke i pseudocrkveni napjev. „Paralelne linije“ je sjajnom pogođena košmarna generacijska urbana vinjeta u kojoj je i eho prvijenca Prljavog kazališta. „Visokotiražni mir“ počinje kao odličan spoj metala i punka a uz prasak gitare nesmiljeno secira ondašnju tiskanu „kulturu selebretija“ koji će desetljeća kasnije puniti društvene mreže i tabloidne portale. Kultna punk budnica „Narodna pjesma“ na albumu se našla u cenzorski umivenoj verziji no i okljaštreni tekst joj nije umanjio žestinu i izravnost govora. „Živjela Jugoslavija“ ide u istu kategoriju tema koje sa sarkazmom (koji je valjda zbog onog „živjela“ ipak prošao škare cenzora) i mračnim teksturama govori brutalnu istinu o tadašnjem političkom okruženju. „Pritanga i vaza“ je, naravno, parodija na Bijelo dugme (kao glavne zvijezde tadašnjeg pop-rock mainstreama) a „Morao sam ići“ punkerki pročitan shematski rock and roll brzac. „T kao krava“ još jedan je „klasičan“ broj punka (sa provokativnim pitanjem u tekstu „zašto pušite?“ koji i se i danas mogao glasno postaviti hrvatskim glasačima-pušačima) kao i himnička (nepotrošena) ramonoidna „Hit tema“. „Grad“ i „Crkve“ su odlične punkerske (manifestne) teme iz završnice albuma s opakim riffovima i neurotičnim vokalom Valtera Kocijančića. Album je bio i njegov oproštaj s Parafima koje je utemeljio jer ga godinu kasnije zamjenjuje pjevačica Pavica Mijatović iliti  Vim Cola te najprije gitarist Klaudio Žic a nakon njega  Mladen Vičić i klavijaturist Raoul Varlen. Kao i mnogi od punkerske družine s druge strane kanala i Paraf je zakoračio prema novom valu.

Već je singl „Fini dečko“ (1981.) najavio drastičnu promjenu. Umjesto bukačkog troakordnog punka dobili ste brzu temu s dominantnim pištećim klavijaturama, repetitivne melodijske fraze i ženski vokal iliti stilistiku negdje između Siouxsie & The Banshees, Motorsa, ranih XTC i novovalne pop zvukovnice Toyah.

Drugi album „Izleti“ iz 1982. samo je potvrdio tranziciju. Uvodna baraža tribalnih bubnjeva nadograđena reskim sintom u nastupnom broju „Pobuna bubuljica“ bila je bliža Adamu Antu nego li Kocijančiću a i ostatak materijala uglavnom je ispovjedao istu poetiku s natruhama Ultravoxa, Magazinea, Siouxsie & The Banshees („Ružan san“)… Možda najuvjerljivi brojevi albuma bili su tema „Tužne uši“ sa zanimljivim uvodom i rasplinutim aranžmanom/produkcijom na tragu poetike Echo & The Bunnymen i (danas bi se reklo) ambijentalne neo-psihodelije te zaključna „kakofonična“ „Frka“ na pola puta između onog čuvenog instrumentalnog spoja i „DayIn Life“ Beatlesa i lajbahovskog industriala. „Izleti“ su – evo usputne primjedbe – sjajno ostarjeli pa bi se danas mirne duše mogli pojaviti na radijskim programima i biti veoma „in“ u svjetlu trenda povampirenja zvukovnice osamdesetih.

Baš kao i „Zastave“: najbolji i najuvjerljiviji album Parafa.

Ako je prvijenac bio (diskografski malo zakašnjeli) burevjesnik domaćeg punka, „Izleti“ zreli komad novovalne stilistike, „Zastave“ su remek djelo. Objavljen ul ipnju 1984. na etiketi Helidona album nudi (eksplicitnije) naslanjanje na već na ranijem albumu prisutnu goth-psych zvukovnicu Siouxsie & The Banshees (posebice u temi „Nikad, nikad, nikad“ koja otvara album) i daljnju tranziciju prema novoromantičnom (plesno podatnom) art-pop rocku. „Odlazak“ nudi košmarniju mračnu sliku na sličnoj ritmičkoj podlozi s naglašenom vožnjom basa te s elementima industrijala a “Zastave“ – kao ključni broj albuma – gotovo „lajbahovsku“ atmosferu sa sintovima, tribalnim bubnjem i tekstom koji – što je linija vodilja cijelog albuma – propitkuje ulogu zajednice i pojedinca u njoj. „Kad se oglasi“ u album unosi dozu himničnosti te naglašeniju ulogu gitare što se nastavlja i na pseudo liturgijskoj „Oj ponose moj“. „Napunjeno vrijeme“ je još jedan vrhunac sjajnog albuma s lucidno ubačenim (poganskim) etno motivom omotanim u prilježući gothic celofan. „Divlja misao“ je logičan nastavak/ekstenzija prethodnog broja (uz vraški zanimljivi bas i gitarsko fraziranje), „U pobjede nove“ pseudo egzercirski broj (s gitarom koja priziva „London Calling“) i nastavkom narodskih (slavenskih) napjeva usko povezanim sa zvukovnicom sovjetskog totalitarizma a „Željko“ uspjelo posvajanje Joy Divisiona. Album zaključuje „Zlatno doba“ nadahnuti je kolaž citata s političkih govornica, recitiranja te natruha industrijala i čarobnih zvučnih tekstura. S jasnim svjetonazornim stavom.

Ako je prvijenac Parafa izvanserijski punkerski dokument oba albuma koja su uslijedila za njim reprezentativni su komadi inteligentnog novovalnog „popa“, eksperimentalnog, smionog te i danas tako vraški aktualnog.

P.S.  – Kako to i spada box osim originalnih snimaka s albuma nudi i bonuse: koncertni album Paraf Live te oba singla Parafa „Rijeka“/“Moj život je novi val“ i „Fini dečko“/“Tužne uši“. Također i singl-verziju „Narodne pjesme“, alternativne i demo verzije pjesama sa „Izleta“ i „Zastava“ te glazbu originalno snimljenu za dokumentarne filmove. Naravno i opsežni booklet s tekstovima Ivana Moleka, Velida Đekića i Bojana Muščata.