PARANGALL | BECK, “Hyperspace” – Diskografski argument za dolazak na INmusic

Beckove mijene su oduvijek bile podjednako neočekivane, često ekscentrične no vraški plodonosne.

Piše: Zlatko Gall

BECK
Hyperspace
Capitol
****

Beckove mijene su oduvijek bile podjednako neočekivane, često ekscentrične no vraški plodonosne. Jer malo bi se tko glatko izvukao iz stilskog tjesnaca da je, poput Becka, vrludao od indiea devedesetih, minimalističkog lo-fija, folka, hip hopom ili funkom ozračenog iskaza pa do mainstream rocka koji je – u produkciji hitmakera Grega Kurstina – 2017. dao album „Colors“. Ili da je čak i na istom albumu posezao za folkom, technoom, hip-hopom, bluesom, punkom, ambijentalnom glazbom, krautrockom, rockom…

Hyperspace“ je novi Beckov – za mnoge neočekivani – stilski zaokret. Doduše od prethodnog su albuma ostale precizne melodije no njegova introspektivnost i slojevitost ima korijen u albumu „Sea Change“, rad u studiju je cimnuo neke žice utkane u „Midnigh Voltures“ i njegove soul, funk, hip hop fuzije a pažljivije uho naći će tu još poprilično jeke s nekih prošlih projekata ili posvojenih utjecaja. Sve su ih u novi album – na kojem za Becka već poslovično meko srastaju pokoji rap, analogni sinti-pop, folk te koncizne i zarazne melodije – bezgrješno zapakirali Beck i njegov producent i bliski suradnik (koautor)te glazbenik na čak sedam brojeva  Pharrell Williams.

Pharrell nije jedini suradnik na albumu jer produkciju u „See Through“ (koja ima ambijentalni uvod i atmosferu negdje na pola puta između prvijenca Roberta Wyatta i ambient techna s prepoznatljivim „beatovima“ i ljupkom melodijom) potpisuje Greg Kurstin, Chris Martin iz Coldplaya gostuje u „Stratosphere“ (broju koji bi po širokim zamasima akustične gitare i prozračnoj atmosferi mogao biti i štogod od Pink Floyda iz vremena „Wish You Were Here“ ili Flaming Lipsa) ali i podsjetnik na zgoditke sa albuma „Sea Change“), Sky Ferreira u „Die Waiting“ (skladbi na tragu brojeva sa „Midnigh Voltures“ s dominantnim mračnim basom i razigranim sintovima)…

Jedan od bitnih utjecaja je i „virtualno prisustvo“ Todda Rundgrena ili soft-rocka ranih sedamdesetih (i sintova koji su dominirali u produkciji osamdesetih a još prisutniji su u „Uninvetful Days“) u „Chemicalu“ čija je sirupasta melodija začinjena akustičnim i električnim gitarama i bogatim slojevima sintova.  „Saw Ligtning“ je tipičan beckovski zvučni kolaž u kojem su zajedno ukuhani folk, rock, bluesy harmonika, žustri funky ritam, reperske dionice, rujući bas, ritam mašine… dok su naslovna tema i „Dark Places“ melankolični Beckov podsjetnik na chamber pop kasnih šezdesetih ili prog-rocka  s mrvu psihodeličnog ambijentalnog space-rocka.  „Star“ je pak novi ulazak u vode funka a zaključna balada „Everlasting Nothing“ savršena mješavina folk teme , ambijentalnog prog-rocka i melodioznog mainstream rocka sedamdedsetih  (s floydovskim pozadinskim vokalima u završnici) te ultimativan dokaz uspjele suradnje Becka i Pharrella Williamsa…

„Hyperspace“ je više no dobar Beckov album pa je bolju najavu za njegovo predstojeće gostovanje na INmusicu teško zamisliti.