PARANGALL | Dubioza kolektiv ima dobru, a ne lažnu vijest

Album "#fakenews" logičan je nastavak "Apsurdistana"; album koji ide u vrh Dubiozine diskografije te podjednako savršen za slušanje i razmišljanje ili za cupkanje na plesnom podiju.

Piše: Zlatko GALL

Dobra a ne lažna vijest

DUBIOZA KOLEKTIV
#fakenews
Menart
*****

Kad u uvodnoj „Cross The Line“ Dubioza kolektiv u kolaboraciji s Manuom Chaom zapjeva o izbjeglicama i njihovoj muci u potrazi za mjestom pod suncem bez ratnih strahota i stradanja, dok u podlozi vozi njihov osebujan umješak punkerske žestine, freak folka s dozom elektronike te diskoidno-rokerske „prčevitosti“… moglo bi se reći da je na djelu „kolektivistički“ business as usual.  Iliti skladba u kojoj se plesno podatni ritam s „mudima“ sparuje s oporim tekstom; tako tipičnim za opus benda. I stihovima „krvave, krvave granice / krvoločna vremena (…) Sloboda nije zločin, mi preći ćemo na drugu stranu“.

„Space Song“ u kojoj gostuje jamajčanski reggae pjevač Earl Sixteen – dakako na podlozi reggae/ska garniran sa začinima Balkan-beata i puhača kojeg su odavno sjajno posvojili – Dubioza ide još korak dalje pljujući ravno u oči istinu o zaglupljivanju i manipulacijama lažnih medijskih vijesti i beznađu u svijetu kojem otkucavaju zadnje minute prije Sudnjega dana. Rješenje? Samo korak očajnika – „napustit ću ovo mjesto, otići u svemir i biti izbjeglica u nekoj drugoj galaksiji“. Ironija za kraj? Možda jer „druga galaksija“ se može shvatiti i kao aktivizam, kao odlazak u paralelni svemir u kojem se nitko neće obazirati na „fakenews“ i zatupljujuće poruke medija kojima se umrtvljuje mozak. U „svemir“ u kojem obitava Dubioza kolektiv, nikad angažiranija, izravnija i ubojitija u svojim aktivističkim porukama. Pa u „Don’t Sop“ veli da se (ipak) ne smije odustati već ustrajati unatoč svim nedaćama i, na kraju, „spaliti Babilon“. Onaj „Babilon“ koji je odavno za reggae izvođače i autore istoznačnica za ropstvo.

„Minimal“ – uz Soviet Supreme iliti Vrhovni Sovjet; francuski elektronički dvojac s „doktoratom“ iz Balkan beata – sjajan je broj, ovog puta čak i opjevanog,  Dubiozinog „minimalizma“ s maksimalnim učinkom. Ili, kako sami vele „naš stil nije skup ali nikad nije jeftin“. Baš točna dijagnoza. „Hoy Marijuana“ otpjevana na španjolskom donosi odličnu kolaboraciju s meksikanskim punk/ska kvartetom Los de Abajo čiji miks rocka, salse, ska, cumbie… savršeno leži uz Dubiozin iskaz s neizbježnim balkanskim štihom. „Take My Job Away“ – u genijalnom „duetu“ s Robbyjem Megabyteom odnosno humanoidnim robotom – govori s obilatom dozom ironije o „radosti“ života i dokolice kad roboti zauzmu sva naša radna mjesta. Dakako uz „kraftwerkovski“ robotski vokal iznad glazbene podloge bliske najboljem od Rage Againstt Machine križanim sa ska/reggae ritmom te uz ubojiti refren.

„French Song“ je pak urnebesno duhovita tema s (ipak) nedvosmislenom porukom na račun Marie Le Pen i Emmanuela Macrona a „Dumb“ jetka priča o besmislenom uličnom nasilju u izvrsnoj temi u kojoj se o spajaju agresivne gitarske pržione, nabrijana ritam sekcija, elementi ragga, narativni vokal i balkanski puhači. Zaključna „Wild Wild East“ nova je iznimna smjesa Dubiozinog originalnog zvuka i žanrovskih krhotina sraslih u cjelinu: elektronike, balkan beata, balkanoidnog world musica…

Album „#fakenews“ logičan je nastavak „Apsurdistana“; album koji ide u vrh Dubiozine diskografije te podjednako savršen za slušanje i razmišljanje ili za cupkanje na plesnom podiju. Već po volji slušatelja.