PARANGALL | “Evo sada vidiš da može” – Giletovo čudo iz vremenske kapsule

"Manifest rock and rolla"

GILE
“Evo sada vidiš da može”
PGP RTS/Croatia Records (rezdanje)
****

Piše: Zlatko Gall

Ima li smisla pisati o albumu koji je reizdan nakon 32 godine? Ima!

Ne samo zato što je izvorno izdanje objavljeno na etiketi PGP RTB-a (danas PGP RTS-a) mahom ostalo izvan dosega hrvatske publike u ona nevremena koja je obilježio dernek na Gazimestanu, „ekskurzije“ s moćima cara Lazara, antibirokratska revolucija a onda i krvavi rat. Gile i družina su i tada (kao i danas) bili na nekoj drugoj strani; onoj strani koja je dok su odzvanjali ratni pokliči a tenkovi nalijevali gorivo za pohod prema Vukovaru, s „jatacima“ Beogradom s kamiona poručivao „više volim tebe mladu, nego pušku da mi dadu“ (naravno i poruku da je bolje „guziti“ nego li po blatu s puškom puziti). Ipak albumu i danas prvenstveno treba medijska pažnja stoga što je manifest rock and rolla. Onog neumrlog kojemu su i Gile i Orgazam i svi suradnici na albumu prvijencu uvijek bili odani.

Uostalom, kud ćeš bolje poruke nego li na samom početku s garažno žestokom obradom „Green Onions“ Booker T and MG’s u izvedbi one udarne postave Električnog orgazma s Giletom, Bananom, Čavkom i Švabom. Jer te 1988. kad je snimljen taj prvi Giletov samostalni album „Green Onions“ – baš kao i onaj sjajni cover Polnaroffove „Lutke koja kaže ne“ kao remakea davnašnjeg prepjeva Senke Veletanlić kojeg su koju godinu kasnije snimili Gile, Vlada, Švaba i Piko – pravi je „statement“ družine da je rock and roll i dalje živ i prisutan. Naravno, onaj „korijenski“ rock kojeg su obilježili bubanj koji udara na drugu, moćni bas, prljave i žestoke gitare te – stav. No idemo redom…

„Hteo bih da znam“ s Giletom na električnoj i Bajagom na akustičnoj gitari (na kojoj i solira) izravno je nadahnuta Harrisonovim „My Sweet Lord“ a „Ti radiš sve“ rasna garažna poluakustična tema na tragu Sonicsa uz gostovanje Caneta u refrenu i Antona sa solom. Gile kao indie/alter kantautor sam s gitarom u temi „Zagreb“, dokumentarna je posveta vremenu „bolje vas našli“ i „pozdrava“ dok su zagrebački i beogradski glazbenici i u Kulušiću i beogradskom Studentskom centru bili podjednako – doma. „Da ili ne“ – s gostom Vladom Divljanom novi je akustični garažni lo-fi „rocker“ u kojem je glavni vokal Ljuba Đukić  kao i „Mislim da sam lud“: blues boogieu (oplahnutim i Bowievim „Gene Genie“) s odličnom Antonovom gitarom i Čavkom s basom i udaraljkama. „Ne vidim put“ je ista ekipa uz Švabu na basu oživotvorila kao lo-fi psihodeličnu baladu, „Sada svaka majka zna“ donosi odlične gitarske međuigre Gileta i Antona, „Više nisam tvoj“ s Ljubom kao glavnim vokalom tipičan je zgoditak Giletove poetike nadahnute šezdesetima a „Pobuna“ melodiozna poluakustičarska snena psihodelična laganica (poput nekih brojeva Donovana iz poznijih šezdeetih) s Vladom Divljanom a istim tragom brodi i odlična „Pet je šest“ (jedan od najboljih brojeva albuma s bananom čija gitara uspješno glumi sitar i indijski dron). „Ovdje je podzemlje“ – s Antonom i Giletom čije gitare briju sto na sat – rasna je filmična furiozna minijatura, „Evo sada vidiš da može“ funkoidno-hendrixovski broj s Vladom i Giletom s električnim gitarama, Kojom (čiji bas ali gitarski solo daju glavni ton temi)i VD-om a „Ovo je za kraj“ Giletova nježna solo minijatura kojoj se daleki korijen može naći i u akustičnoj gitari „Wish You Were Here“…

Za divno čudo Giletov album prvijenac – kojeg bi štedljivije osobe pretvorile u nisku od barem tri albuma –  i tridesetak godina nakon objavljivanja djeluje kao da je snimljen danas. Štoviše, uz istu uvjerljivost one izvorne poruke kako ju je tako lijepo odavno formulirao Neil Young: my my hey hey, rock and roll is here to stay!