PARANGALL | FIONA APPLE, Fetch The Bolt Cutters – Petica za peti album

Jedan od sigurnih kandidata za titulu najboljih albuma u godini Covida 19

Fotografija: Epic Records

Piše: Zlatko Gall

Petica za peti album

FIONA APPLE
Fetch The Bolt Cutters
Epic Records
*****

Peti album Fione Apple „Fetch The Bolt Cutters“ (prvi nakon osmogodišnjeg posta) intimistički je „ogoljen“ projekt „kućne produkcije“ (usklađen s mantrom „ostajte doma“) posve lišen lickanja, dosnimavanja i studijske alkemije.

Fionin dom je naime pretvoren u studio s neizbježnim klavijaturama, udaraljkama (timpani, priručne udaraljke, doboš, tom-tomovi…), kontrabasom… ne bi li se vjerno ulovila atmosfera kućne izolacije umjesto sterilnosti studija. Dojam koji ostavlja album je gotovo nalik preslušavanju vješto skockanih živih demo snimaka. Mali combo s gitaristom Davidom Garzom, basistom Sebastianom Steinbergom i bubnjaricom Amy Aileen Wood s Fioniom za klavijaturama aposlutni je pogodak. Posebice za one koji su Fionu Apple prigrlili još na prvijencu „Tidal“ (1996.)

Ono što na prvu očarava je ugođaj intimističke topline te gotovo dječje zaigranosti i spontanosti. Aktualni pandemijski trenutak albumu je dao neospornu „dodatnu vrijednost“. Ne samo kućnom produkcijom i (možda i nametnutim) intimizmom već i temama kojima se Fiona – žrtva silovanja u djetinjstvu, adolescentske borbe s anoreksijom i depresijom, loših veza u kasnijim godinama – bavi. Poput kućnog nasilja koje je eksplodiralo kad i Covid 19 o kojem govori u „For Her”; skladbi koja počinje kao a capella dvoglas dječja pjesmica prije nego li se uključe mračne udaraljke i bas. Uz znakovitu poruku „Dobro jutro, dobro jutro; silovao si me u istom krevetu gdje je rođena tvoja kćerka!“ I glazbenu potku s ambijentalno fluidnim i dramatičnim notama. Tema silovanja nastavlja se i u „Newspaper“ u kojoj – uz uvod koji očijuka i sa industrialom – u dvoglasu (sa sestrom koja pjeva pozadinski vokal) govori o ženi koja se osjeća povezanom s nepoznatom zlostavljanom/silovanom ženom s kojom je podijelila istu sudbinu žrtve. „Heavy Balloon” – u kojoj je na početku broja nešto od atmosfere i poetike Petera Gabriela – je logičan nastavak teme o žrtvama nasilja kojima je prijeko potrebna podjela svojih užasa s drugim žrtvama nasilja.

Fiona je uvijek na svojim albumima bila izravna no s uvjerljivošću nekoga tko vjeruje u svaku izgovorenu riječ a ne u parole; koja udara na stereotipe i banalne konvencije. Pa u nježnom sugestivnom narativu „Under The Table“ (koji bi možda mogao biti i broj Laure Anderson) govori o dosadnim i ispraznim konverzacijama na domjencima i večerama uz poruku „Lupi me ispod stola, ne želim zašutjeti“ tvrdeći da dobro vino neće ugasiti njen bijes zbog gluposti izgovorenih za stolom.  Kao iznimna pripovjedačica Fiona u „Relay“ sugestivno pak priča o događaju u zabavnom parku rekonstruirajući storiju na tragu horrora tvrdeći da je zlo sport u kojem opečena žrtva predaje baklju dalje.  

„I Want You To Love Me“ – uz sjajan Fionin klavir – čudesna je pastoralna „osunčana“ tema kojoj je kontrapunkt kakofonični brzac „Shameka“ (s lucidnim refrenom na tragu engleskog vodvilja/music halla).  Naslovni broj albuma jedan je od brojnih brojeva s potkom udaraljki, naglascima basa i klavijatura a trenutke djeluje kao nadrealna fuzija Laurie Anderson i poetike Kate Bush (koju citira u tekstu spominjući „running up that hill“). I to je broj sa znakovitim tekstom koji veli „dajte mi škare za metal, ovdje sam bila predugo“ kao žrtva nametnutih pravila. Jer, veli „odrasla sam u cipelama za koje su kazali da mi pristaju; u cipelama koje nisu za trčanje uzbrdo a ja to trebam“.

Jedan od udarnih brojeva sjajnog albuma bez sekunde praznog hoda je i „Cosmonauts“. Zamišljena je i snimljena kao jazzy ozračena balada uz očekivane „brejkove“ s iznimnom melodijom, lirskim detaljima i dramatičnim obratima u koje svakako spada i zaključni Fionin „vrisak“ i šapat. I ovaj broj kao i svi albuma prepun je upečatljivih tekstualnih i glazbenih „slika“ koje čine da se album – koji ni u ludilu nije zamišljen kao „easy listening“ za svakoga – konzumira s nepodnošljivom lakoćom.

Jedan od sigurnih kandidata za titulu najboljih albuma u godini Covida 19.