PARANGALL | Instant Karma, “Buda sa krova” – Beskompromisna posveta rocku

"Instant Karma i dalje čuva svetu žeravu izvornog mladenačkog zanosa."

Piše: Zlatko Gall

Beskompromisna posveta rocku

INSTANT KARMA
Buda sa krova
SKC Novi Sad
****

„Društvo neobičnih srednjoškolaca redovno se okupljalo u stanu Aleksandra Saše Jankovića (u Zrenjaninu), kako bi slušali omiljene grupe iz šezdesetih, pre svih grupe The Beatles, The Rolling Stones, The Kinks i The Animals. Iz tih druženja, sredinom 1984. rodila se ideja o osnivanju grupe, koju su nazvali Instant Karma, po pesmi Sašinog omiljenog autora Johna Lennona…“. – Tako je u referentnoj „Ilustrovanoj enciklopediji rok muzike u Vojvodini 1963 – 2013“ napisao Bogomir Bogica Mijatović.

Punih 26 godina kasnije, Instant Karma – u međuvremenu s nekim drugim „klincima“ ali i dalje sa Sašom u ulozi frontmana i uz gitariste Branislava Kokoru i Sašu Kosu autora gotovo svih brojeva albuma – i dalje čuva svetu žeravu izvornog mladenačkog zanosa. Baš kao i trajnu fascinaciju radovima svojih tinejdžerskih uzora. Mana? Nipošto već čvrsti dokaz vjere u „otajstvo rock and rolla“. Onog istog u kojem, svako malo te bez obzira na kurentne trendove, nadahnuće nalaze nove generacije klinaca s gitarom. Kud ćeš bolje potvrde tome od uvodnog broja albuma „Buda sa krova“, skladbe „Teške kiše“. Dakako, po već uobičajenoj praksi Istant Karme – koja je, uzgred rečeno, i 2008. cijeli album nazvala po Dylanovoj „Sve je u redu… samo krvarim“ – svojevrstan hommage „velikom Bobu“.

Uvod je pak kratka no efektna prigušena posveta Doorsima nakon koje slijedi pravi zvučni udar eksplozivnih gitara i moćne ritam sekcije s basistom Urošom Stankovićem i bubnjarom Nebojšom Durmanovićem uz onaj dobro znani Sašin vokal na pola puta – ajmo tako reći za neupućene – između Caneta na amfetaminima i Gileta.

Završna „coda“ ponovo je klimoglav prema Doorsima (i „Riders In The Storm“). „U pravi čas“ klasično je „rokanje“ u tradiciji Stonesa šezdeetih (što naglašavaju „retro“ pozadinski vokali) a la Instant Karma koje krase energija i pjevni refren a jednako žestoka „Buda“ tema na sličnom tragu no s naglašenijim (odličnim) gitarama, ritmički (backbeatom) pomalo na tragu „Taxmana“ Beatlesa „Paperback Writer“  i a la Stones pozadinskim vokalima.

„Sloboda je sve“  sjajan je blues koji se nakon uvodne posvete Delti razvija u prpošni rockerski  broj s raspojasanim gitarama, „Na poternici“ – slično postavljena skladba sporijeg ritma s gitarama koji prizivaju klasike blues-rocka a „Svemirske boje“ još jedna „fiju briju“ tema na tragu rockerske klasike. Dakako, s refrenom koji ulazi u uho iz prve. „Ljubavna priča ranih 90-ih“ nešto je kao „pop“ na način Instant Karme, što će reći sa ubojitim refrenom, vožnjom rujućeg basa, gitarskim naglascima i energetskim nabojem. Cover Azrinog „Jablana“ punkerska je žestica kojoj je kontrapunkt „Dan ili dva“; uvjetno rečeno „laganija“ tema no i ona sa zvučnim udarima odsvirana s obilatom dozom adrenalina. „Teškoća postojanja“ kao da uvodom vodi i prema Pixiesima i alter bendovima ranih devedesetih na koje se logično nadovezuju poduke napaljenih Stonesa (s diskretnim podsjetnikom i na „Brown Sugar“) a „Na poternici“  novi besprijekorni blues-rock. „Igra traje“ – zarazan je brzac koji plijeni na prvu sa svim odlikama „sounda“ Instant Karme a odličan „Faraon“ epska laganica s ehom „pustinjskih“ zvukova Calexica ili glazbe iz spaghetti-westerna s potpisom Enia Morriconea te psihodelije uz zanimljiv instrumentalni umetak. Obdaren i tribalnim bubnjem, violinom i gitarskim twangom (uz akustičnu gitaru)  te floydovskim širenjima zvučne slike u „cinemascopu“… Zaključni „Blues za Magi“ je Kosin cooderovski blues kao, naravno, dojmljiva posveta Magi Stefanović čiji se glas koji izgovara „ljubavi da nema ne bi ni nas bilo ovdje“, poput crvene niti provlači brojem.

„Buda sa krova“ je još jedan čisti zgoditak Instant Karme, album za kojeg je prava šteta što ga nema i u hrvatskoj distribuciji. O radijima i da ne govorimo. Kapa dolje Saši i družini koja i dalje gura svojim putem!