PARANGALL | Koliko nam je blizu Daleka obala

Dancing bear je fanovima predstavio box s 4 CD-a, ali i 2 vinilna izdanja

Piše: Zlatko GALL

DALEKA OBALA
Box sa 4 CD-a
Dancing Bear
****

Zna li se da je Croatia records 2005. objavila CD-box iz edicije „Original album collection“ sa pet studijskih albuma Daleke obale ali i kolekciju najvećih hitova „Greatest Hits Collection“ s 23 broja te „Ultimate Collection“ s 46 skladbi – i svim hitovima – novo izdanje Dancing beara na čijoj se etiketi grupa skrasila 1999. djeluje kao suvišak. Točnije, kao višak od kojeg doduše ne boli glava ali čije brojeve fanovi Obale odavno već imaju.

To je samo dijelom točno. Jer, obilježavajući dvadeset godina od posljednjeg studijskog albuma Daleke obale, Dancing Bear je fanovima predstavio i box s 4 CD-a ali i dva vinilna izdanja. Onaj dvostruki naslovljen „Uspomene – sve uživo“ te studijski „999“ (što je izvorno ime albuma „1999 – 2000“) na kojem se bandu priključio stari suradnik (nažalost pokojni) Bogo – Šoić Mirilović. Riječ je o albumu snimljenom bez Bana no na kojem su se našla i dva velika hita s Banom kao frontmanom: „Ruzinavi brod“ i „80-e“. Naime za potrebe vinilnog formata „Ruzinavi brod“ je zamijenio skladbe s izvornog CD-a  „U hladu sna”, „Sutra će kiša”, „U Čakovcu” i „Slatko”.

Obljetničarski paket ima puno opravdanje. Jer koncertni album hvata Obalu u izdanju koje su najviše voljeli njihovi brojni „navijači“: na pozornici njihove omiljene koncertne adrese splitske „Obojene svjetlosti“ i u neposrednom kontaktu s publikom što je oduvijek i bio najveći adut grupe. Ništa manje nije važan ni bonus CD koji se nalazi u boxu jer je riječ o neobjavljenim (remasteriranim) demo snimkama skladbi nastalih u vrijeme rada na posljednjem albumu u onoj čuvenoj garaži na Blatinama uz gosta Giuliana koji je otpjevao dvije pjesme.

Priča Daleke obale je nažalost odavno završena no prigodna reizdanja – kao i prateće bilješke Borisa Hrepića Hrepe i Dražena Vrdoljaka – tu priču idealno zaokružuju.

Daleka obala se nije „raspala“, ona se naprosto potrošila. Karizmatični frontman i glavni autor Marijan Ban se, suočen i s vlastitim demonima, nije više vidio u bendu držeći da se njegova priča potrošila, Zoran Ukić i Hrepa – u ulozi gitariste – su s Deanom Dvornikom nastavili kao kratkodaha The Obala a Jadran Vušković i Bogo otišli za Banom u „neka nova svitanja“. Koja pokazalo se i nisu bila baš blistava. Nastavak koji je uslijedio dao je do znanja da se stara škvadra nikad više neće okupiti. Bogo je radio svoje projekte no smrt ga je nažalost prekinula, Zoran i Jadran su osnovali novi bend Diogen (i objavili eponimni album prvijenac) a Hrepa postao „all around“ glazbenik, agilni promotor bluesa, lider sve boljih Sunnysidersa te član bandova Narodno blago i Bogovići.   

Box i dva vinila su stoga točka na „i“ jednog neobičnog splitskog benda koji je nadahnut sedamdesetima (i Tomom Bebićem i Neilom Youngom, i rockom i bluesom svojih kultnih sugrađana Otprilike ovako), rastao u osamdesetima a najveću popularnost stekao u devedesetima. Kao svojevrsno ušće svega što su tih godina radila brojna „splitska dica“.