PARANGALL | Lika Kolorado, “Kontura” – Dokaz da je rock “alive and kicking”

"Bezgrješno skockan projekt odličnog banda na kojeg svakako valja računati kao vraški bitno pojačanje na domaćoj rock sceni."

Lika Kolorado / Fotografija: Hrvoje Zalukar

Piše: Zlatko Gall

Lika Kolorado
Kontura
Classic Records
*****

„Lika Kolorado su odličnim singlom „Spasoje“ najavili album „Kontura“ čije objavljivanje slijedi u drugoj polovini veljače (…) Razlog je to više zašto novi album valja dočekati s naraslim očekivanjima i pažnjom. Možda ne baš grizući nokte u iščekivanju ali svakako s nadanjem da donosi nastavak „Spasoja“…“

Ovi redci napisani povodom singla „Spasoje“ srećom su potvrđeni albumom.  I to kako…. Jer njegova je najkraća dijagnoza: raspaljene gitare i pržiona garažnog rocka naslonjena i na začinjavce šezdesetih, punkersku žestinu i sve postulate ovodobnog alter rocka te beskompromisna svirka.

Kao što su pokazali najavni singlovi, band je u svakom pogledu autorski (Riđički i Senčar) i izvođački narastao te nadrastao okvir prvijenca pa, eto glavne vijesti, u svaku od svojih pržilica ili „laganica“ ubacio odličan melodiozan refren poduprt moćnom ritam sekcijom i eksplozivnim gitarskim solima. Uz i dalje moćnu i agresivnu no slojevitiju zvučnu sliku Filip Ridički nije više samo intrigantan interpretator sa glumačkim iskustvom sugestivnog „pričanja priče“ već i pjevač čiji vokal savršeno prianja uz glazbeni sadržaj.

Uvodna „Kuća“ ima sve elemente prvoklasnog garažnog rocka i punkerske „brije“ kao komad koji – ako bi valjalo povući neku slikovitu paralelu – spaja Partibrejkerse, alter rock, i rane Pipse –  a već znanu „Gospođu“ vozi žestoka gitara da bi nakon uvoda band uskočio u sjajno domišljenu fuziju mahnitog alter rocka i strukture britpopa a la Kinks i Who šezdesetih. Što će reći u „melodioznu agresivnost“. „Pliz ne daj“ otvara odličan rujući bas sjajne Ane Jelić, uz gitarske naglaske i Filipov „narativ“ da bi se opet broj zahuktao u punkerski žestokoj temi s iznimnim gitarskim solom s obilatom uporabom waha te s izvrsnim tekstom koji na tipičnoj poetskoj platformi Riđičkoga priča svoju priču prepunu sugestivnih „ispovjednih“ slika. Ili, kako je to u press materijalu kazao sam Filip: „to su sve pjesme odrastanja, odricanja, prihvaćanja, pomirbe i eskapizma, sve u svojim dozama.”

„Inat“ opet zaranja u back beat šezdesetih dakako s vjerodajnicama za aktualne novodobne dvadesete s upečatljivim pozadinskim vokalima i „podebljanim“ vokalnim linijama te naglašenijom melodijom a naslovna „Kontura“, uvjetno rečeno, prava je mid-tempo tema s čarobnim gitarskim zvukom (kojeg Skansi zna vraški dobro skockati u studiju) u rasponu od zvečećih akcenata do praska. Dakako i gipkom no čvrstom i moćnom ritam sekcijom Ane i bubnjara Pavla Gulića. „Gorilo“ je klavirski broj (što je novost u opusu benda) s Filipom i višeglasjima u temi koja postupno – uključivanjem – svih instrumenata raste u odličnu baladu a la Lika s hrpetinom detalja koja išću dodatna slušanja. „Voda“ je novi biser uz sjajnu ritam sekciju, maštoviti gitarski zvuk, pozadinske vokale (koji idealno šire temu i sugestivno oslikavaju željenu atmosferu) te moćan refren. „Vrag“ je otvoren s itekako zanimljivim uvodnim riffom ( i tekstom) s raspojasanim bendom i „brejkovima“ koji naglašavaju odličnu dramaturgiju broja od šapata do vriska. Žestoka „Slušaj ovdje“ (s neočekivanim smirajem pri kraju teme) i zaključna gotovo ambijentalna indie laganica „Reci bilo što“ zaključuju album koji je bez ijedne slabe točke.

Ako sam mislio da je odličan „Spasoje“ radiofonična iznimka, „Kontura“ me demantirala jer s pjesmama jedna drugoj do uha, gotovo da bi ga se moglo nazvati kolekcijom singlova. Što bi u neka druga vremena možda i bio. No, kako god ga tumačili album na kojem su bljesnuli i bend i sjajan producent Srđan Sekulović Skansi koji je očito s njima „kliknuo na prvu“, naprosto je bezgrješno skockan projekt odličnog banda na kojeg svakako valja računati kao vraški bitno pojačanje na domaćoj rock sceni.