PARANGALL | Sturgill Simpson, “Sound & Fury” – Simpson kao futuristički eklektik

Može li još raznolikije? Naravno da može!

Piše: Zlatko GALL

STURGILL SIMPSON
Sound & Fury
Elektra

**** ½

Za diskografiju Sturgilla Simpsona vrijedi ona Heraklitova “stalna na tom svijetu samo mijena jest”. Četvrti album “Sound & Fury” to još jednom potvrđuje budući da ni on, kao ni prethodni projekti, nema veze s onim što im je prethodilo.

Vrijedi podsjetiti da je prvijenac ovog osebujnog nastavljača tradicije outlaw-countryja “High Top Mountain” (2013.)kročio stazama Wylona Jenningsa učinivši korak unatrag prema odmetničkom zvuku sedamdesetih. Godinu kasniji “Metamodern Sounds in Country Music” bio je posve drugačiji: iskorak prema “kozmičkom countryju” s melotronom, wah-wah gitarama, psihodeličnim začinima, reinterpretiranom honky tonku… Treći “A Sailor’s Guide to Earth” iz 2016. kao konceptualni album kojeg je Simpson sam i producirao donio je novo iznenađenje s bogatim orkestracijama uz naklon Glenu Campbellu, južnjačkom soulu (s puhačima, ali i Nirvani u coveru “In Bloom”. Zar je onda čudno da je i friški četvrti album donio “something completely different” iliti žestoke brojeve nadahnute južnjačkim rockom, glamom i synth-popom minulih epoha s ponovo usisanim brojnim (retro) utjecajima. Uz neočekivane “futurističke” začine i procesiran vokal koji ipak album vuku u suvremenost/budućnost.  

“Ronin” počinje snimkom vožnje automobila i radijskog programa prije nego li temu preuzme (gilmourovska) gitara. “Remember To Breathe” vozi čvrsti bas podložen analognim sintom i gitarskim naglascima u temi koja bi mirne duše mogla biti relikt sedamdesetih. Zašto ne i štogod Bad Companyja? Novo iznenađenje je “Sing Along” s rasnim disco ritmom, glam gitarom (i sintom) uz ritam mašinu što stvara dojam “reprize“2 zvukovnice Genesisa iz faze “trojke” ili ZZ Topa s “Eliminatora”.  “A Good Look” je synth-pop broj križan s prog-rock temama (i gitarskim citatima iz te ere) uz diskoidni bas i zavijanje starih sintova, a “Make Art Not Friends” logičan nastavak (s ritmom gugutavodg disco basa) na tragu krautrockerskog zvuka ranih dana Tangerine Dream. No negdje na pola broja on se transformira u glam rock. “Best Clockmaker” donosi fuziju rasplinutih sintova u uvodu i robusnih gitara s repetitivnim riffom koji u raspletu teme dobiva i prigušen no efektni solo. Može li još raznolikije? Naravno da može! “All Said And Done” je nježna balada s naglašenim klavijaturama ali i ubojitim gitarskim solom te floydovskom završnicom, a “Last Man Standing” punkoidni glam-rockabilly (na trasi “Back In The USSR2). “Mercury In Retrograd” zanimljiv je križanac country-rocka i “karipskog” ritma (i ugođaja) na podlozi blues-shuffle, a zaključna “Fastest Horse In Town” grungeom (ilki Neilom Youngom) te psihodelijom nadahnuta grmljavina gitarskih distorzija.

Iz svog tog šarenila Sturges je skockao još jedan odličan album pokazujući da je autor koji sjajno prianja uz svaku žanrovsku podlogu posve neopterećen regulama i ogradama koje bi stale na put njegovoj autorskoj i izvođačkoj kreativnosti.   

Uzgred rečeno, album je i svojevrsni soundtrack za Simpsonovu animu nadahnutu Kurosawinim “Yojimbom”.