PARANGALL | Žarko sunce na digitalnom nebu Psihomodo Popa

Psihomodo je nakon uspjelog "Ćiribu ćiriba" ponovo našao razlog za pjesmu i apsolutno zaslužio palac gore. I na koncertima i u studijskom izdanju.

Piše: Zlatko Gall

PSIHOMODO POP
Digitalno nebo
Dallas
****

Singl i naslovna tema jedanaestog albuma Psihomodo Popa „Digitalno nebo“ sve je kazao već na prvo slušanje: praskave gitare, klavir po uzoru na E Street band, punkoidna energija kojom je još na početku karijere Psihomodo regrutirao fanove, odlična višeglasja po uzoru na šezdesete, rasplet teme u melodioznom a la Ramones refrenu koji prati uspjeh skladbe „Dona“ i eto nazivnika za album nasljednik „Ćiribu  Ćiriba“.

Zapravo, moglo bi se reći da je „Dona“ Nevena Kepeskog – koji ju je još kao šesnaestogodišnjak sviruckao na tulumima i ljetnim uličnim „čvrgama“ po obali – Psihomodu otvorila vrata koja su doslovno vodila natrag u garažu. Tamo gdje su oduvijek bili doma samo danas s neospornim sviračkim umijećem i odličnom Skansijevom produkcijom. „Mirno spavaš“ sa lucidno surferskim bojama začinjenom gitarom i moriconneovskim štihom prpošni je rocker čiji je logičan nastavak  „Brz kao munja“ s rockabilly/rock and roll shemama začinjavaca žanra na tragu Linka Wraya na amfetaminima. „Vampir“ šiba istom retro trasom s moćnim energetskim nabojem jednog Georgesa Thorogooda koji vremešnom rock and rollu – sa saksofonskom dionicom na tragu Blastersa – daje gotovo himnički karakter  a „Tuga“ – cover Bowieve „Sorrow“ – rasna laganica izmještena u slične žanrovske vode no sa začinima atmosfere bliske Walker Brothersima  lišenim baroknih aranžmana. Znana „Deja vu“ – potvrđena kao radijski hit – je iskorak prema rhythm and bluesu ranih Stonesa  na tipičan Psihomodov način križanom s Ramonesima via „I Wanna Be Your Boyfriend“ a „Red rad i mir“, s gitarskim introm i riffom a la Who – žestoki punkoidni broj. I „Sve će biti u redu“ je već prije objavljivanja albuma  bila u optjecaju; skladba instantne prijemčivosti s odličnim saksofonom (eto novog podsjetnika na Springsteena i E Street band) te priljepčivim refrenom u kojem su i nezaobilazni Ramonesi s frazom na tragu „hey ho, let’s go“. Melodijski ramonoidna je i svojevrsna ekstenzija pouka „Done“ „Ako želiš biti moja“ no s gitarskim twangom i saksofonskom dionicom a la Clarence Clemons i klavirskim uletima iz sazviježđa E Street Banda, „La la la“ nabrijani blues-shuffle na trasi Stonesa, „Banana“ i „Ona me ne voli“ (s modificiranim springsteenovskim riffom) tipičan primjer klasičnog rukopisa Psihomodovih brzaca s primislima na šezdesete a „Alkohol“ zanimljiva retro balada koja u drugom dijelu ima i praskave gitare (kao jedno od temeljnih obilježja albuma). Laganica „6 ujutro“ s uvodom mariachi trube, klavirskim dionicama, gitarom, harmonikom  i atmosferom neočekivani je pak naklon bandovima poput Calexica… Album je dao i dva bonusa: rockerski napaljen „Stetan Božić“ – odličan prilog našoj dosadnoj i tanušnoj božićnoj pjesmarici te „Narodnu pjesmu“. Potonja je naravno Psihomodov uspjeli cover skladbe Parafe kao posveta i vlastitoj punkerskoj prošlosti.  

Prevladavši krizu koja ih je prije „Done“ povremeno potresala te smrt bubnjara Tigrana Kalebote (kao dobrog duha benda kojem je i posvećen album) Psihomodo je nakon uspjelog „Ćiribu ćiriba“ ponovo našao razlog za pjesmu i apsolutno zaslužio palac gore. I na koncertima i u studijskom izdanju.