PINK “Hurt 2B Human” – Novo iz agencije Pink(er)ton

Pink se na novom albumu Hurt 2B Human lijepo "očešala" o country

P!nk – Hurts 2B Human

Piše: Zlatko GALL

PINK
Hurt 2B Human
RCA – Menart
*** ½

Punih pedeset godina nakon što su Flying Burrito Brothers prvijencem „Gilded Palace Of Sin“ cementirali country-rock, a Dylan sa „Nashville Skyline“ te Leonard Cohen sa „Songs From A Room“ pokazali da i vrhunski singer/songwriteri u “seljačkoj glazbi” mogu naći nadahnuće, i Pink se na novom albumu Hurt 2B Human lijepo “očešala” o country. Njen duet s Chrisom Stapletonom u baladi „Love Me Anyway“ jedan je od najboljih trenutaka albuma iz kategorije “inteligentnog popa”; klavirska laganica začinjena jecajima pedal-steel gitare i harmonijama tako “izdajnički” iz repertoara velikih mahera countryja. Još par kolaboracija s albuma ide u vrh diskografskog kataloga Pink: „We Could Have It All“ i naslovni broj. Prva je s Beckovim touchem, finom elektronikom i praskavim gitarama, a „Hurt 2B Human“ – kolaboracija s Khalidom – sporovozna pop-soul/R&B tema s bogatom ritmičkom potkom stilskog crossovera.  

Sve tri spomenute skladbe formalno spadaju u posve različite žanrovske pregrade, no kod Pink one nisu odvojeni čistunski „separati“ već naprosto sastojci albuma u kojem se slobodno unutar jedne skladbe miješaju stilovi i žanrovi. Što je uvijek – kad je posao obavljen kako spada – prednost jer se šaroliki album pije na dušak, ali također doživljava kao osmišljena cjelina. Prvi „napadački“ singl skinut s albuma „Walk Me Home“ recimo donosi zanimljiva spajanja akustične gitare u lirskim pasažima te kratkih umetaka muških afro vokala (koji kao da su stigli sa Simonovog „Gracelanda“), moćnog bubnja i keltskog folka koji broj vuku u himničke visine. „The Last Song Of Your Life“ je skladba s prozračnom melodijom koja leluja oko akustične (folky) gitare, u „90 Days“ je sveprisutna snena elektronika (a skladba odrađena kao duet sa Stephenmo Wrabelom), dok se u plesnoj electro/pop/dance temi „Can We Pretend“ Pink temeljito razigrala surađujući s Cash Cashom, u uvodnoj „Hustle“ poigrala s funkoidnim šprancama i soul puhačima, a u „Courage“ (u kojoj je autorski trag ostavila i Sia) zaplovila R&B-popom s dramatičnim akcentima pa i „zbornim“ a la gospel pozadinskim vokalima… No album se, rekoh, ipak doživljava kao tematski (koncepcijski) zaokružen projekt. Naravno, i zbog tema koje Pink tako voli, promišljanjima o roditeljstvu, odrastanju, ljubavi i razočarenjima… patentiranima i na ranijim albumima.

Hurt 2B Human nije album koji otvara nove prostore niti zaziva revolucionarne promjene, no zabavan je i pitak projekt zacijelo baš po guštu fanova Pink.