Piše: Zlatko GALL

Koncem veljače 1969. (ili, točnije, 22. veljače) Beatles su odradili prvi session u Abbey Road studijima i udarili temelje albumu “Abbey Road” kojeg će objaviti 26. rujna te iste godine. Tog su dana naime zajedno s Billyjem Prestonom koji je svirao Hammond snimili dio skladbe “I Want You (She’s So Heavy)” i tako postavili temeljac još jednom u nizu albuma koji su pet godina za redom (od “Rubber Soula” 1965. pa preko “Revolvera”, “Sgt Peppera” i “Bijelog albuma”) bili među onih nekoliko krucijalnih izdanja sezone ispisujući ujedno blistave etape u povijesti rocka.

“Abbey Road” je zapravo posljednji album Beatlesa kojeg su snimili kao grupa iako je “Let It Be” objavljen 1970. u godini njihovog razlaza. Velika većina snimaka za album nastala je prije snimanja “Abbey Roada”, albuma koji je – možda i zbog traumatičnog iskustva i nesuglasica tijekom snimanja “Let It Be” i “Bijelog albuma” – zamišljen i odrađen kao projekt na kojem će, baš kao nekad,  sudjelovati sva četvorica i slušati produkcijske zamisli Georgea Martina. Ideja koja je potakla od Paula McCartneya danas se čini kao odluka bračnog para da krene još jednom iznova s novorođenom prinovom. I u ovom slučaju – baš kao najčešće u životu – dijete je ispalo dobro, no nije spasilo brak.

Prema kasnijim svjedočenjima svih članova grupe atmosfera na snimanju je bila idilična, kao da su se svi – a posebice Paul i John – zaželjeli zajedničkog rada, no u javnost su curile i drugačije informacije. Recimo, one o nezadovoljstvu  trojke vječnom prisutnošću Yoko u studiju s neprestanim komentarima i zvocanjima i povremenim sukobima Lennona i McCartneya.

Srećom, “Abbey Road” je bio sjajan album iako – čini mi se – pomalo podcijenjen u odnosu na “Revolver” i “Sgt Pepper”. U koncepcijskom smislu bio svojevrsni kompromis između Lennonove želje da bude kolekcija nepovezanih pjesama te navijanja Georgea Martina i Paula da album bude tematski (konceptualno) zaokružen po uzoru na “Sgt Peppera” te realiziran kroz medley. Kompromisno rješenje je donijelo dvije različite strane albuma pa se na drugoj strani uz čarobnu Harrisonovu “Here Comes The Sun” i Lennonovu “Because” našao i 16-minutni (do danas mi tako fascinantan) medley. Na A strani su se pak nizali zgodici poput “Come Together”, “Something”, “Oh, Darling” i “I Wan’t You (She’s So Heavy)” te Paulova “Maxwell’s Silver Hammer” (koju je Lennon prezirao ne želeći imati nikakve veze sa njenim snimanjem) te Ringova žovijalna “Octopuse’s Garden”.

“Abbey Road” je dakle donio neke sjajne nove “vječne melodije” u opusu Beatlesa, Harrisona etablirao kao top-autora te proširio (ili pak još više naglasio smjerove začete na dvostrukom “Bijelom albumu”) žanrovski prostor Beatlesa prema bluesu, klasičnom pop rukopisu kojeg su sami patentirali, swamp-rocku (“Come Together”), psihodeliji (“I Want You…”) te prog rocku. I to uporabom Moog synthesisera koji je svoju premijeru dobio upravo na ovom albumu nakon što ga je njegov tvorac dr Robert Moog napravio posebno za Georgea Harrisona. Moog je – uzgred rečeno – Harrison donio na završna snimanja skladbi “Maxwell’s Silver Hammer”, “Because”, “Here Comes The Sun” i “I Wan’t You (She’s So Heavy)”.

Beatles s Moog sintesajzerom u Abbey Road studiju

“Abbey Road” je – kao i svi veliki albumi Beatlesa – do danas ostao svjež, nepotrošen i inspirativan. Beatlesi su naime i danas sve prije nego li relikt iz daleke glazbene prošlosti; oni su trajno žareće nadahnuće ili, ako ćete, band koji baš nikad tijekom ovih 49 godina od razlaza, nije izašao iz mode.

Sumnjate? Ako je tome tako poslušajte Kensington Limu i njihov sjajan prvijenac, bacite oko i uho na albume Jayhawksa, skladbu “On Delay” Animal Collectiva koja se poigrava beatlesovskom psihodelijom, provjerite tko je bio nadahnuće za “eho vokal” Florence and the Machine u “Breaking Down” (odgovor je naravno Beatlesi i John Lennon) ili za ukupan opus Oasisa i kasnijih projekata Noela Gallaghera (oba albuma Noel Gallagher’s High Flying Birdsa) ili “Beady Eye” brata mu Liama. Njegov je album “Be” pak izravno naslonjen na post-Sgt Pepper opus Beatlesa. S naglaskom na nevjerojatno utjecajan dupli “bijeli” album.