POP GALLAKSIJA | Jugotonove “zlatne šezdesete” (1/6): Vrijeme VIS-ova i beata

Najbolji albumi šezdesetih (49)

Jugotonove “zlatne šezdesete” – 1. dio

Vrijeme VIS-ova i beata

Piše: Zlatko Gall

Nastavak EP kolekcije Croatia Recordsa (prva je objavljena 2014.) donosi devet Jugotonovih EP-jeva iz šezdesetih pokrivajući najznačajnija izdanja ne samo hrvatskih već i srpskih/beogradskih izvođača koji su svjedočili o uzlet uz domaće pop i rock glazbe te popularne kulture. Ujedno kolekcija je pravi diskofilski povod za dublje sagledavanje hrvatskih šezdesetih, tadašnje scene, medija, bujanja potrošačke kulture sa socijalističkim predznakom te popularne glazbe.

Tadašnji jugoslavenski „električari“ iliti bandovi – nazvani VIS-ovima odnosno vokalno instrumentalnim sastavima – mahom su snimali covere inozemnih hitova uz prepjeve ili pak izvedbe na engleskom jeziku. Ništa čudno jer to su radili i Talijani, Francuzi, Nijemci a i britanski je blues i rhythm and blues boom šezdesetih počeo coverima američkih predšasnika. No u tim  dominantno „reproduktivnim godinama“ koje su morale pokrpati i kronični manjak orginalnih ploča, postupno su rasle i autorske ambicije. Svakako i zbog činjenice da je u strahu od amerikaniziranih „loših utjecaja sa Zapada“ i na radijskim programima i kod diskografa vladalo uvjerenje da treba što više podržati domaće autorske izlete. Ili barem prepjeve na hrvatskome. Izvođači  poput Bijelih strijela i Crvenih koralja prostor afirmacije su među prvima potražili i našli na tadašnjim festivalima zabavne glazbe pa, primjerice, na Zagrebačkom festivalu uspješno nastupaju Bijele strijele, Zlatni akordi i Grupa 220 a Crveni koralji predvođeni pjevačem Borisom Babarovićem tri uzastopne godine (1965. – 1967.) i pobjeđuju. Na Splitskom festivalu pak splitski Delfini u alternaciji sa Shadowsima izvode „Beat na moru“, Grupa 220 osim na zagrebačkom festivalu nastupa i na „Splitu“ izvevši s Arsenom Dedićem „Razgovaram s morem“…

Novom zvuku, kako su ga tada zvali „beatu“, priklonili su se i neki od uspješnih skladatelja zabavne glazbe poput Alfonsa Vučera koji u jednom intervjuu iz 1967. govori o svojoj plodnoj suradnji s Crvenim koraljima i sklonosti prema „električarima“. Te osebujnom domaćem fusionu zabavne i „beat“ glazbe VIS-ova.

„Već u samom početku „booma“ muzike na 220 volta osjećao sam neku sklonost prema toj vrsti muzike. Međutim najteže mi je bilo povezati taj strani „materijal“ s domaćim, odnosno slavenskim mentalitetom (…) Crveni koralji su za mene još uvijek najbolji domaći ansambl te vrsti. Smatram da su najpogodniji za moja htijenja, odnosno za prilagođavanje mojih festivalskih kompozicija današnjem „beatu“. Još ni do danas to nije onaj pravi „beat“, jer naša široka publika nešto sporije prihvaća novitete. Ako gledamo kronološkim redom moju suradnju sa Crvenim koraljima – to su pjesme „Pisma“ (Zagreb 65.), „Mirjana“ (Zagreb 66.) i „Ne pitajte za nju“ (Zagreb 67.) – može se ipak zamijetiti neki razvoj prema beatu“.

O „beatu“ je 1967. govorio i Ivica Krajač (čiji se vokalni kvartet 4 M također povremeno prešaltavao prema novom zvuku) zaključivši da domaće kompozicije lansirane gotovo isključivo na festivalima (ipak) nisu u potpunosti „beat“. Ugledni skladatelj Alfi Kabiljo mislio je pak drugačije. „Mene lično zanima taj problem stvaranja našeg „beata“. Učinio sam i neke konkretne korake u tom pravcu. Uzmimo primjer moje kompozicije „Ti odluči“. To je tipična naša jugoslavenska pjesma s elementima našeg muzičkog folklora ali i elementima „beata“ (…) Danas, samo pet-šest godina nakon njegova postanka, možemo govoriti o klasicima „beata“, što nam jasno kazuje da se tu radi o neospornim i nemalim kvalitetama. Zato sam prihvatio taj stilu kojem komponiram i aranžiram od početka njegova „booma“, samo što se u tom poslu prilično razlikujem od svojih kolega, jer ga nastojim pružiti u novom ruhu.“

Ulazak „beata“ na festivale je te iste godine potvrdio i Splitski festival na kojem su u internacionalnom dijelu Shadows izveli svoje verzije skladbi „Odlaziš mi brode“ (u alternaciji s Betty Jurković) te „Beat na moru“ (čiju su hrvatsku verziju pjevali splitski Delfini). Nastupili su i njemački Lords dok su godinu kasnije na Prokurativama u show-programu mini-koncert održali mega popularni Hollies.

Crveni koralji i Alfons Vučer prvi su skovali dobitnu formulu „festivalskog-beata“ odnosno skladbi koje su odgovarale ukusu i festivalske publike i one sklone VIS-ovskom zvuku. Oni prvi zahvaljujući vokalu Borisa Babarovića a oni drugi u zvuku solo gitariste Mira Lukačića. Koralji su krenuli još 1962., surađivali s tada vodećim estradnim zvijezdama (pa i s Mattom Collinsom s kojim su snimili dvije EP ploče i nastupali na koncertima) pa su i rano dosegli profesionalnu razinu muziciranja. Njihov repertoar bio je mješavina covera i skladbi domaćih autora (poput Vučera) te samih članova benda no njihov veliki hit i glavni broj na megauspješnom EP-ju bio je instrumental. „Napuljska gitara“ je bila obrada talijanskog tradicionala, djelo bubnjara Josipa Badrića Mede te obojana koloritom Shadowsa a na EP-ju se našla u društvu „Maštanja“ i „Dolazak“ (coveri „Don’t Talk To Him“ i „Y’arriva“) te „Zvjezdane noći“ – covera teme „Cozy“ Shadowsa. Crveni koralji su od svih VIS-ova tog prvog vala najviše snimali i objavljivali (nakon prvog za Jugoton uslijedila su dva za PGP RTB) no njihov zvuk temeljen na instrumentalima i Shadowsima polako je gubio popularnost. U intervjuu „Plavom vjesniku“ iz 1967. i sami Koralji spominju da im dio publike zamjera vjernost starom zvuku pa čak daju i obećanje da će se i oni pozabaviti rhythm and bluesom poput Dinamita, Silueta, Robota… Nisu to učinili iako su nastaviti djelovati kao veterani iz drugog plana. A on im je, očito, odgovarao.

Među visovskim pionirima bili su i zagrebački Atomi koji su krajem 1962 i početkom 1963. „k’o po žnori, snimili prema predanju deset naslova“ S.Škarica) od kojih su se dva našla na njihovom jedinom singlu u proljeće 1963. objavljenom za Jugoton. Bile su to teme „Driftin’“ i „Golden Earrings“ koje su bile preslik zvuka Shadowsa. Ne čudi stoga da je grupa, piše Škarica, bila prepoznata po svom „kristalno čistom zvuku i specijalnom reverbu ugrađenom u pojačala iz vlastitog ručnog rada“.