POP GALLAKSIJA: Marihuana između kriminala i pop-kulture

Zna li se kakvo nam je gospodarstvo i poljoprivreda, zacijelo se i mnogima kod nas ukazala vizija zapuštenih ličkih i slavonskih polja te dalmatinskih vrtača u kojima umjesto korova raste marihuana.

Piše: Zlatko GALL

„Mano Negra, ¡clandestina! / Peruano, ¡clandestino! / Africano, ¡clandestino! / Marihuana, ¡ilegal!“

Tako je pjevao Manu Chao u svom mega hitu „Clandestino“ no vrijeme ga sve više demantira. Jer, nakon američkih država ni u Kanadi marihuana od prošle godine više nije „ilegal“. Dapače. Po novom zakonu, Kanađani u dobi od najmanje 18 ili 19 godina mogu legalno kupiti do 30 grama kanabisa za rekreativno pušenje te kod kuće uzgajati do četiri biljke „cannabis sative“. Slijedom novog zakona otvorene su privatne i javne trgovine za prodaju kanabisa te prodaju putem interneta. Prema očekivanju odnosno iskustvima američkih država koje su uradile istu stvar, nova industrija je u trenu privukla golem kapital a licence za uzgoj kanabisa dobilo je prvih stotinjak uzgajivača. U igru su se uključili i veliki ulagači poput tvrtki Constellation Brands i Coca-Cola koji žele što prije na tržište plasirati bezalkoholna pića s kanabisom.

Sve koji su pratili američka iskustva spomenuti podaci nisu baš iznenadili. Jer „trava“ je veliki biznis i to ne više samo za ilegalno narko-tržište već u legalnom poslovanju.

Zna li se kakvo nam je gospodarstvo i poljoprivreda, zacijelo se i mnogima kod nas ukazala vizija zapuštenih ličkih i slavonskih polja te dalmatinskih vrtača u kojima umjesto korova raste marihuana.  Na predviđanja o rastu kanadskog bruto domaćeg proizvoda, možda su se i premijeru Plenkoviću i ministru Mariću u glavi javile „heretične“ misli i ideja da, kao u pjesmi Šo!Mazgoona, u bliskoj budućnosti na nekoj otočkoj rivi „ganđaju momka dva“.    

Ima li mjesta za marihuanu kod nas? Teško. Zna li se da su nesretnom Račanu na nos godinama nabijali jer je, po osobnom priznanju, u mladosti povukao par dimova ponuđenog „džointa“, da se tinkture na bazi kanabisa koje oboljelima od mnogih boleština olakšavaju život i borbu s bolešću „švercaju“ iz Slovenije, da je i dalje na snazi represija nad uživaocima „trave“ koji za nekoliko sobnih biljki i par smotuljaka u džepu gore prođu od ratnih profitera, političara dugoprstića pa i pravomoćno osuđenih ratnih zločinaca na saborskoj plaći, marihuana je i dalje u hrvatskoj javnosti mahom istoznačnica za kriminal. Ili pak – „putovnica“ u svijet teških droga i ovisnosti. U zemlji u kojoj se bez problema može urlati „za dom spremni“, ubiti i biti na slobodi zbog „sinkope“, dobiti blagu kaznu zbog ratnog profiterstva kao fantomski „hrvatski branitelj“, bježati pred hrvatskim pravosuđem uz uživanje saborske plaće, bez kazne lemati žene pa i vlastitu suprugu ili napastovati djecu u sakristiji… za posjedovanje kanabisa odrezat će vam prekršajnu kaznu od pet do 20 tisuća. I još morate biti sretni jer biste za taj isti prekršaj prije pet godina završili u zatvoru.

Mnogi iz stručnih medicinskih krugova baš kao i kriminalisti žestoko su protiv primjene „kanadskog modela“ u Hrvatskoj no postoje i drugačija mišljenja. Pristaše legalizacije naime povlače iste argumente kao i njihovi istomišljenici u svijetu tvrdeći da bi se tako suzbilo ilegalno narko-tržište, dokinula društvena stigmatizacija uživaoca koja ih gura u narko-milje  te  učinkovitije borilo protiv drugih opasnih „stimulansa“ ili haluciogena: od „snifanja“ ljepila koje je lako dostupno i pogubno po zdravlje tinejdžera, sintetskih preparata kanabinoida s povećanom razinom THC-a pa do „tabletica“ svih vrsta i heroina. Vrijeme že pokazati tko je od njih u pravu.

Kanađani naravno ne drže da je marihuana bezopasna po zdravlje niti da je „duvanje“ trave – baš kao i uživanje u duhanu i alkoholu – nešto što valja preporučiti djeci. No, za razliku od drugih uvjereni su da je legalizacija (a ne samo dekriminalizacija) jedan od načina suzbijanja narko-tržišta. Ne samo stoga što će se ozbiljno ugroziti kriminalno narko-tržište, uvesti kontrola nad proizvodnjom i prodajom već i zbog – što nije nebitno – oduzimanja marihuani statusa „zabranjenog voća“. Legalizacija će ju naprosto  iščupati iz prostora subkulturne rebelije i mladenačke pobune tako privlačne klincima. Zašto? Stoga što je „trava“ oduvijek imala baš takovo simbolično značenje.

Od kada je marihuane postoje oprečna mišljenja o njenoj štetnosti ili koristi. Možda danas – kad postoje na stotine znanstvenih studija koje su „za“ ili „protiv“ – više no ikada. Bez obzira da li ju smatrali golemim zlom ili ne, marihuana je gotovo stotinu godina dio subkulturne scene.

„Marihuana je ključ za kreativni proces… Vodič za područja psihe u koja se kasnije može ući i bez nje“, kazao je književnik i vizualni umjetnik William Burroughs, jedna od kultnih figura beat pokreta i autor „Golog ručka“. Nije bio jedini jer  osim što je kanabis već pet tisuća godina korišten u mnogim drevnim kulturama i kod rastafarijanaca on je neizostavni dio većine zapadnjačkih supkultura i duboko utkan u popularnu kulturu 20. stoljeća.

Supkulture pedesetih poput beatnika i hipstera vezanih uz tadašnju folk te jazz scenu, bila bi nezamisliva bez marihuane. Posebice nakon Huxleyevih „Vrata percepcije“ – po kojima su i Doors dobili ime – koji su i simbolična spona između ovih dvaju supkultura i hipijevštine šezdesetih. Naravno, „ljeto ljubavi“ i generacija Woodstocka pušenju „trave“ su dali posebno mjesto baš kao i reggae scena koja je, zbog rastafarijanstva, čvrsto povezana s uživanjem marihuane. I ovodobni hipsteri te supkultura hip-hopa imaju bliske veze s kanabisom no „trava“ odavno nije samo dio supkulture već i pop-mainstreama. Posebice nakon što su, u borbi za legalizaciju i dekriminalizaciju marihuane u Americi, mnoge zvijezde poput Rihanne javno stali u obranu kanabisa ne krijući svoje sklonosti.

Zapravo, veze između „trave“ i pop glazbe započele su još u tridesetim godinama prošlog stoljeća nakon završetka prohibicije a prvi su ju prihvatili jazz glazbenici i tada popularni big bendovi iz ere swinga. Cab Callaway je u svom klasiku „Minnie The Moocher“ iz 1931. u refrenu pjevao  “Hi-Dee Hi-Dee Hi-Dee-Ho” referirajući se na marihuanu baš kao i u godinu kasnijem hitu „Reefer Man“. Na istom tragu bili su i Fats Waller u „Viper’s Drag“ („viper“ je bilo ulično ime za uživaoca marihuane) te „Laughing Willie“ Louisa Armstronga (jednog od prvih selebritija koji je bio uhićen zbog pušenja trave) ili pak hit „Texas Tea Party“ („tea“ iliti čaj bilo je također ulično ime za marihuanu) „čudorednog“ Bennyja Goodmana…

Jedno ne baš davno istraživanje o povezanosti žanrova popularne glazbe i marihuane dalo je neočekivane rezultate. Naime suprotno svim postojećim stereotipima žanr u kojem se najčešće spominje marihuana je – country a tek za njim slijede jazz, pop, rock te hip hop/rap.  Willie Nelson očito nije jedina country zvijezda kojoj je „trava“ srcu mila.

TOP 20 pjesama o travi

1. PETER TOSH „Legalize It“

Na albumu iz 1976. Tosh je spjevao neslužbenu himnu pokreta za legalizaciju marihuane.

2. WILLIE NELSON & MERLE HAGGARD „It’s All Going To Pot“

Duet velikana countryja iz 2015. popraćen je videom sa snimanja skladbe na kojoj obilati joint putuje od ruke do ruke dvojice vječnih zagovaratelja “trave“.

3. BOB MARLEY „Kaya“

Naslovna skladba s albuma „Kaya“ ime je naravno dobila po jamajčanskom slengu za „travu“.

4. AFROMAN „Because I Got High“

Hit Josepha “Afromana” Foremana „Because I Got High“  sve je rekao već samim naslovom.

5. RAY CHARLES „Let’s Go Get Stoned“

Na album „Crying Tome“ 1966. Ray je uvrstio broj koji je izravno govorio o njegovim „pušačkim“ navikama a Joe Cocker svojim coverom skladbe raspametio hipijevske mase na Woodstocku.

6. TOM PETTY „You Don’t Know How It Feels“

Singl s Pettyjevomg solo albuma „Wildflowers“ (1994.) prije zahvata MTV-jevih cenzora imao je tekst „Let me get to the point, let’s roll another joint”.   

7. SLEEP „Dopesmoker“

Epska „Dopesmoker“ (izvorno snimljena 1996.) stoner rockera Sleep ekstremno je dugačka posveta „travi“ i „opakim“ metalnim riffovima.

8. THE BEATLES „Got To Get You Into My Life“

Prema tvrdnji Paula McCartneya ovu „ljubavna“ pjesma s albuma „Revolver“ posvetio je travi a ne nekom zgodnom curetku

9. BOB DYLAN „Rainy Day Woman #12 And 35“

Već sam refren skladbe s albuma „Blonde On Blonde“ (1966.) koji veli „everybody must get stoned“ rječito govori o čemu je pjevao veliki Bob.

10. RICK JAMES „Mary Jane“

Hit na rang listama R&B-ja 1978. izravna je posveta marihuani i njenom slengovskom imenu „Mary Jane“

11. NEIL YOUNG „Roll Another Number (For The Road)“

Na albumu „Tonight’s The Night“ (1975) Young je diskretno provukao i posvetu „smotuljku“

12. 50 CENT „High All Time“

„Ispovjedna“ tema s albuma „Get Rich Or Die Tryin’“ (2003.)i tekstom koji veli „Give me some dro, purple haze, and some chocolate / Give me a Dutch and a lighter I’ll spark shit”.

13. TOBY KEITH „Weed With Willie“

Skladba je posvećena Willieu Nelsonu i njegovoj doživotnoj navici „duvanja“ bez skrivanja.

14. HANK WILLIAMS JR. „Stoned At The Jukebox“

Mlađi Williams spjevao je tužnu pjesmu o utjesi koju zbog neuzvraćene ljubavi donosi „trava“ i objavio 1990. na albumu „Lone Wolf“.

15. SNOOP DOGG „The Next Epizode“

Jedan od najgorljivijih zagovaratelja legalizacije napisao je brojne pjesme na temu dekriminalizacije i uživanja marihuane a „The Next Epizode“ snimio 2000. zajedno s Dr.Dreom.

16. STEPPENWOLF „Don’t Stand On The Grass, Sam“

Steppenwolf su u skladbi iz 1968.“pokrili“ dvije omiljene hipijevske teme: anti-establishment poruku i marihuanu. Skladba je zacijelo i „krivac“ za duhoviti slogan „ne gazite travu, pušite je“.

17. BLACK SABBATH „Sweet Leaf“

Iako su Sabbathi tvrdili da je skladba s ubojitim (i uvelike citiranim) riffom ime dobila po irskom brandu cigareta, nitko im u to nije povjerovao.

18. WIZ KHALIFA & SNOOP DOGG „Young, Wild and Free”

Stih/poruka „Roll joints bigger than King Kong’s fingers/ And smoke them hoes down until they’re stingers” jasno govori o čemu je tu riječ.

19. CYPRESS HILL & SONIC YOUTH „I Love You Mary Jane“

Još jedna posveta iz 1993. omiljenoj „marici“.

20. JIMI HENDRIX „Purple Haze“

Iako Hendrixovo remek djelo iz 1970. nema izravne veze s pušenjem marihuane do danas slovi kao jedna od himni „duvanja“.