POP GALLAKSIJA | Motownovo carstvo soula šezdesetih (4/5): Tvornica hitova – Four Tops i Temptations

Najbolji albumi šezdesetih

Four Tops

Motownovo carstvo soula šezdesetih – 4. dio

Piše: Zlatko Gall

Tvornica hitova – Four Tops i Temptations

Zlatno doba Motowna bilo bi nezamislivo i bez Four Topsa. Vokalni kvartet iz Detroita koji od 1953. do 1997. neprekidno snima i nastupa u istoj postavi, unatoč preskakanju ili fuziji žanrova u rasponu od doo-wopa, rhythm and bluesa, jazza, soula, disca, mainstream popa…  nikad nije izgubio svoj osebujan izvođači stil. Four Tops su bili najbolji mogući odgovor na zlobne komentare o Motownu da je prodavao „razvodnjenu crnačku glazbu“. Aranžmani njihovih skladbi uvijek su imali u podlozi ritam pozajmljen od gospela (te onaj dobro znani „dijalog“ svećenika i zbora uz ritmička pljeskanja) te tračak bluesa u glavnom vokalu.

Glavni pjevač Levi Stubbs s upečatljivim baritonom (za razliku od drugih vodećih vokalnih skupina gdje je prvi glas pjevao tenor), Abdul „Duke“ Fakir, Renaldo „Obie“ Benson i Lawrence Payton bili su itekako bitna karika u profiliranju Motownovog zvuka šezdesetih te još jedni od uspješnih izvođača skladbi genijalnog autorskog trojca Hollanda, Doziera i Hollanda. Slavna trojka im je do napuštanja Motowna napisala većinu hitova pa tako i one najveće „I Can’t Help Myself (Sugar Pie Honey Bunch)“ i „Reach Out I’ll Be There.

Nakon nastupnog albuma „Four Tops“ iz siječnja 1965. na kojem su se našli prvi hitovi „Ask The Lonely“ i “Baby I Need Your Loving“ te manje zapaženi no ipak iznimni brojevi  „Left With A Broken Heart“ i „Without the One You Love (Life’s Not Worth While)“, bilo je jasno da su Four Tops na dobitnom putu. I godinu kasniji „The Four Tops Second Album“ kojeg je pogurao rasni pop broj i prvi veliki hit  „I Can’t Help Myself (Sugar Pie, Honey Bunch)“, donio je nove zgoditke poput brže „Something About You“ – odličnog primjera soul pop crossovera za dolet na R&B i pop liste – te „It’s The Same Old Song“ koji je također bio podjednako uspješan na oba fronta. Sve skladbe – njih jedanaest – osim zaključne koju je kao producent i koautor potpisao sam Eddie Holland – napisala je znana autorska trojka. Među njima i skriveni biser „Since You’ve Been Gone“, B stranu singla „Standing In The Shadows Of Love“.

Album „Reach Out“ iz srpnja 1967. najbolji je ali i najkomercijalniji album Four Topsa u šezdesetima koji je (kao i „Where Did Our Love Go“ Supremesa) dao čak šest hitova. Naravno i onaj najveći „Reach Out (I’ll Be There)“. Osim iznimnih brojeva Hollanda, Doziera i Hollanda (naslovni broj, „7-Rooms Of Gloom“, „I Will Turn To Stone“, mega hita „Standing In The Shadows Of Love“ i „Bernadette“)album je imao i fascinantne izvedbe covera „Walk Away Renee“ (kao novi klasik u opusu grupe), Hardinove „If I Was A Carpenter“, hitova Monkeeysa „Last Train To Clarksville“ te „I’m Believer“… Ove dvije potonje obrade dokazuju svu lucidnost Gordyjevog crossover projekta s Motownom ali i izniman talent najbolje vokalne četvorke soula.  Ni jedan kasniji album Four Topsa iz šezdesetih nije nadmašio „Reach Out“ no grupa je i u kasnijim dekadama ostvarila niz zapaženih diskografskih projekata poput, uzgred rečeno, „Nature Planed It“, „Keeper Of The Castle“, „Mainstreet People“ i „Shaft In Africa“.  

Temptations

Temptationse – najuspješniju crnačku vokalnu grupu u povijesti popularne glazbe – su i zbog pjevačkog stila, iznimnih harmonija ali i zbog dotada neviđenih koreografija kojima su plijenili na koncertima, nazivali ultimativnom vokalnom grupom šezdesetih.

Dugovječni Temptations su unatoč čestim izmjenama u grupi vješto hvatali duh vremena te se savršeno snalazili i u popu, soul psihodeliji i  nabrijanom funku sedamdesetih a korijeni su im – kao i većini Gordyjevih izvođača u šezdesetima – bili u detroitskim vokalnim skupinama i gospelu.

Potpisavši 1961. za Miracle, podetiketu Motowna, Otis Williams, Paul Williams, Eldbridge Bryant, Melvin Franklin i Eddie Kendricks (pjevač čiji je falsetto davao poseban začin) objavljuju nekoliko neuspjelih singlova. Dolaskom tenora Davida Ruffina koji 1964. mijenja Bryanta snimaju  „The Way You Do The Things You Do“ koji postaje prvi veliki hit u impresivnom nizu od 37 Top 10 uspješnica. Skladbi Smokeya Robinsona Ruffin i Kendricks dali su prepoznatljiv „touch“ Temptationsa u najboljem izdanju.   Album prvijenac „Meet The Temptations“ objavljen 20. ožujka 1964. bio je, kako je to već uobičajeno kod izvođača Motowna, kolekcija potvrđenih hitova odnosno – u konkretnom slučaju – brojeva s hitoidnim potencijalom na tragu prethodne uspješnice „The Way You Do The Things You Do“. Pridošlica Davifd Ruffin se na albumu našao samo u spomenutoj hit skladbi pa je album dragocjen kao bitna točka u evoluciji Temptationsa od ranih radova do zvjezdane etape. Tako su u odličnoj „Oh, Mother Of Mine“ zamjetni tragovi doo-wopa sa samih početaka djelovanja, „Romance Without Finance“ je plesni broj s bendovski naglašenim aranžmanom (posebno gitarama) dok je „Check Yourself“ prva snimljena autorska skladba Temptationsa.

Godinu kasnije objavljuju svoj veliki hit i jedan od amblematskih brojeva soula „My Girl“ (s Ruffinom u prvom planu i čudesnim pozadinskim vokalima te zavodljivim aranžmanom i lucidnom bas figurom)kao prvi u nizu hitova iz iste godine: „It’s Growing“, „Since I Lost My Baby“, „Don’t Look Back“ i „My Baby“. Album iz iste godine „Temptations Sing Smokey“ donio je hitove s potpisom Smokeya Robinsona (najzaposlenijeg skladatelja ali i izvođača u tadašnjem Motownu)te nove klasike: „It’s Growing’“, „You’ll Lose A Precious Love“, „The Way You Do“, „Baby, Baby I Need You“ te covere  „You Beat Me To The Punch“, „You  Really Got A Hold On Me“  i „Who’s Lovin’ You“. Sva tri covera bili su brojevi Motownovih izvođača – Mary Wells i Smokeyevih Miraclesa.

Nakon Smokeyevog hita „Get Ready“ Gordy Temptationse daje u ruke producenata Normana Whitfielda i Briana Hollanda želeći naglasiti soul komponentu.  Uslijedili su novi hitovi poput  „Ain’t Too Proud to Beg“ te nekoliko uspjeha sa Ruffinom u glavnoj pjevačkoj roli („Beauty’s Only Skin Deep“ i „(I Know) I’m Losing You“).” Tijekom 1967. Whitfield je uglavnom jedini producent Temptationsa što rezultira muskulativnim i mnogo čvršćim soulom. Problemi s Ruffinom koji je tražio poseban status unutar grupe dovode do sukoba a na kraju i njegovog izbacivanja kad ga zamjenjuje Dennis Edwards. Njegov „grublji“ vokal taman je bio po ukusu Whitfielda i Temptationsa koji se okreću psihodeličnom soulu.

Album „Cloud Nine“  koji im je donio i Grammyja, objavljuju u veljači 1969. Bio je to album posve usklađen s duhom vremena i psihodelijom s brojevima Whitfielda i njegovog stalnog tekstopisca Barretta Stronga. Dvojac je umjesto do tada uobičajenih ljubavnih tema napisao skladbe koje  govore o narkotičkoj ovisnosti, ratu, Crnim panterama, društvenim neuralgičnim temama… Prva strana albuma „vrištala“ je istinu o novim Temptationsima s brojevima u kojima je – po uzoru na Sly And The Family Stone – bio učahuren funk kojim će band bljesnuti slijedećeg desetljeća. Singl „Cloud Nine“ bio je zapravo simboličan oproštaj od dekade u kojoj su glavni pečat davale balade Kendricksa i Ruffina.

Osim naslovnog broja na A strani su se našle još „I Heard It Through The Grapevine“ te devetominutna „Runaway Child, Running Wild“ s čudesnim grooveom, odsvirane kao funk soul psihodelični jamovi. Na B strani albuma bile su pak „konvencionalnije“ teme; čak sedam brojeva među kojima „Hey Girl“ i sjajna „I Need Your Lovin’“ s povratkom na onaj klasičan zvuk prethodnih albuma. Psihodelični soul (koji je inficirao u to vrijeme i druge izvođače Motowna poput Supremesa s „Love Child“ i Reflection“ ili Marvina Gayea sa svojom verzijom „I Heard It Through The Grapevine“) nastavio se i sa singl izdanjima tijekom 1968. i 1969. poput „I Can’t Get Next To You“ (koji je bio No 1 hit na pop ljestvicama), „Psychedelic Shack“, „Ball Of Confusion“…

Nakon još dva psihodeličnim soulom određena solidna albuma – „Puzzle People“ iz 1969. i „Psychedelic Shack“ iz 1970. – Temptations su se u novoj dekadi uspješno prešaltali  na funk pod odličnim produkcijskim (i autorskim) vodstvom Normana Whitfielda. No bez Kendricksa i Williamsa koji su 1971. napustili grupu.

***
Ako ste propustili: