Piše: Zlatko GALL

Kada su The Hawks u rujnu 1965. debitirali kao prateća grupa Bobu Dylanu na njegovoj prvoj američkoj „električarskoj“ turneji koja je razgnjevila stare Dylanove fanove uvjerene da ih je guru novog folk pokreta i protestne pjesme izdao, nitko nije ni slutio da je udaren temelj suradnji koja će rezultirati sjajnim diskografskim projektima. Dylan je s Hawksima snimio znamenite „The Basements Tapes“ (nastale 1967. no službeno objavljene 1975.), a prije toga s Robbijem Robertsonom i Rickom Dankom i par brojeva za „Blonde On Blonde“ te odradio znamenitu englesku turneju koja je dobila svoj bootleg sa snimkama iz Manchestera (desetljećima krivo atribuiranima nastupu u londonskom Royal Albert Hallu). Nakon Dylanove pauze zbog motociklističke nezgode u srpnju 1966., Hawksi rade na nastupnom albumu te, s novim imenom The Band, 1968. objavljuju izvrstan debut „Music From A Big Pink“. Album koji je bio izniman umješak rocka, countryja, folka, rhythm and bluesa i soula, nije baš najbolje prošao na tržištu no dao je izvanvremenu „The Weight“, Dylanovu „I Shall Be Released“, „Wheels On Fire“ (napisanu u kolaboraciji s basistom Rickom Dankom te znanu i iz bezbrojnih kasnijih covera) i „Tears Of Rage“ (u koautorstvu s orguljašem Richardom Manuelom).

Nakon turneje i nastupa na Woodstocku The Band u Los Angelesu snimaju drugi album naslovljen „The Band“ (objavljen 22. rujna 1969.); novi projekt u potpunom odmaku od dominantnih struja. Kritičari poput Roberta Christgaua koji nisu bili skloni prvijencu sada su bili oduševljen albumom kojeg je otvorila Robertsonova „Accros The Great Divide“. Kao i hit „The Night They Drove Old Dixie Down“ i „King Harvest (Has Surely Come)“ činila je svojevrsnu trilogiju osebujnih posveta mitskom Jugu što je dodatno naglašavao i klavir nadahnut svirkom Fatsa Dominoa. No s druge strane bila je tipičan zgoditak roots glazbe s mješavinom  bluesa, soula, rocka i narativnosti folka. „The Night They Drove Old Dixie Down“ jedna je od najpoznatijih skladbi banda zahvaljujući brojnim coverima, posebice verziji Joan Baez iz 1971. koja se uspela do trećeg mjesta „Billboardove“ rang liste singlova. Napisali su je Roberson i Helm (koji ju i pjeva uz podršku Richardsona i Danka u melodioznom refrenu) kao posvetu Jugu nakon završetka američkog građanskog rata pa je, logično, duboko ozračena južnjačkim glazbenim country-folky utjecajima no sa zanimljivim Helmovim bubnjevima koji simuliraju egzercirski ritam.     

„Rag Mama Rag“ bio je rasni komad folka oplemenjen a la New Orleans ragtime klavirom Gartha Hudsona, violinom Ricka Danka i puhačima te vokalom bubnjara (i sjajnog pjevača) Levona Helma. Mada se, prema tvrdnjama članova The Banda na albumu našla prije kao popuna nego li kao udarni broj, postala je nezaobilazni koncertni standard. „When You Awake“ je sfumatozna country-folk balada koja je još jednom pokazala svirački i pjevački potencijal grupe jer je glavni vokal pripao Ricku Danku, bubnjeve i orgulje svirao klavijaturistički dvojac Manuel i Hudson, a Robertson broj začinio neobičnim gitarskim zvukom. „Up On Cripple Creek“, kasnije i hit singl – donio je čudesnu kombinaciju funkoidnog Hohnerovog clavineta sviranog s wah-wah pedalom (koji podsjeća na zvuk drombulja), toplih južnjačkih orgulja, mješavinu country/bluegrass utjecaja i rocka te odličan vokal Levona Holma. Prvu stranu ploče zaključila je melankolična balada o osamljenosti „Whispering Pines“ s tako tipičnom bendovskom kombinacijom klavira i orgulja te višeglasjima koji prate glavni vokal Richarda Manuela.

Drugu stranu vinila otvara iznimna „Jemmima Surrender“ ponovo s upečatljivim riffom i a la New Orleans klavirom kojeg ovog puta svira Garth Hudson koji je odsvirao i dionice bariton saksofona dok je Manuel za bubnjevima, a Levon Helm  s gitarom… „Rockin’ Chair“ je nova folky/country laganica, a „Look Out Cleveland“ prpošni broj s boogie blues klavirom Richarda Manuela u uvodu te s vokalom Ricka Danka i na trenutke grmećom blues gitarom Richardsona. „Jawbone“ s Manuelovim vokalom zanimljiva je ritmički slojevita stilizacija neworleanskih rhythm and blues utjecaja, a „The Unfaithful Servant“ jazzy balada (od one vrste koju je kasnije proslavio Randy Newman) s Dankom kao glavnim pjevačem  i Hudsonom koji je svirao sopran saksofon (tubu je kao i na još nekoliko brojeva svirao producent John Simon). Posebno je upečatljiva međuigra Robertsona s akustičnom gitarom i Manuelovog klavira. Album zaključuje „King Harvest“ – iznimna skladba neobične strukture s Manuelom kao glavnim pjevačem i bandom u ulozi klasičnog južnjačkim zvukom nadahnutog rock sastava.  

Album „The Band“ je – mada ga potpisuju petorica Kanađana i jedan Amer – svojom fuzijom utjecaja Sjevera i Juga jedan od „najameričkijih“ albuma šezdesetih no, prije i poslije svega, album veličanstvenih pjesama vrhunskih autora i glazbenika. Album – baš za vječnost.