6 nastavaka Pop Gallaksije povodom 60 godina od osnutka The Beatlesa

1 dio:

Četvorka koja je osnovana prije šezdeset godina i promijenila povijest glazbe 20. stoljeća

Piše: Zlatko Gall

„Zbog stalnih promjena na rang listama  suvremena glazba se čini tako potrošnom. Nakon što je ploča imala uspjeha –a u nekim slučajevima to znači svega koji dan – odlazi u anonimnost: daleko od očiju i preša gramofonskih ploča te ravno u zaborav dok je možda neki val nostalgije ponovno ne vrati u optjecaj. Ploče naprosto imaju kratak životni vijek. Jedan tip rock and rolla potire drugi. Današnja zvijezda je već sutrašnji „gdje su i što rade“ izvođač. S pop glazbom često se čini da je previše toga u nju uloženo a tako malo vremena i pažnje koja joj je posvećena da bi ju se dobro proučilo. Takva je sudbina rock and rolla“.

Ovi navodi Janna S.Wennera, utemeljitelja iz magazina Rolling Stone napisani još 1986. apsolutno su točni. No uz jednu iznimku – Beatlese. Band koji je promijenio i presudno utjecao na popularnu glazbu 20. stoljeća otima se svakom guranju u zabran nostalgičnog povampirenja i tek povremenog obljetničarskog izvlačenja na površinu. Jer, Beatles su bili i ostali trajno – in. Stoga je baš svaki njihov album u šezdesetima (što će reći sve objavljeno za postojanja grupe osim posthumnog „Let It Be“ iz 1970.) esencijalan za bilo kakvu raspravu o glazbi šeste dekade. Ili, ako ćete, popularne glazbe i rocka uopće. Jer, s korijenima u skiffleu, rock and rollu pedesetih (glazbi Elvisa, Carla Perkinsa, Chucka Berryja i Little Richardaali i Buddyja Hollyja, Roya Orbisona i Everly Brothersa) gotovo da nema žanra kojeg Beatlesi nisu ili formatirali ili se o njega očešali. Doslovno od Mersery beata kojemu su bili predvodnici do vodvilja, klasične i indijske glazbe, psihodelije, hard rocka, bluesa, countryja, indie folka, čak i reggaea i avangardne/eksperimentalne ozbiljne glazbe. Najpoznatija, najslavnija ali i najznačajnija grupa u povijesti rocka bili su prva pop ili rock grupa koja je pisala svoje vlastite skladbe te bila bez glavnog vokala; prvi su cementirali vlastiti autorski dvojac kao pokretačku snagu odnosno „kolektivnog singer-songwritera“ ali bili i prvi koji su band predstavili kao „četiri ravnopravna dijela jedne jedinstvene glazbene osobnosti“, kako ih je odavno definirao Paul McCartney.  

Beatlesi su globalnim medijima i publici donijeli nezapamćeni „hype“ te obožavanje znano kao „beatlemanija“ (kako je tu novu fanatičnost obožavatelja nazvao Daily Mirror), fascinantne naklade prodanih albuma i singlova (samo u Velikoj Britaniji u šezdesetima su imali sedamnaest No.1 hitova) te nevjerojatnu dominaciju na rang listama. Recimo, 4. travnja 1964. svih prvih pet mjesta na ljestvici američkog Billboarda pripalo je njima i singlovima „Can’t By My Love“, „Twist And Shout“, „She Loves You“, „I Want To Hold Your Hand“ i „Please Please Me“. Između 1962. kad izlazi „Love Me Do“ do 1967., godine u kojoj je preminuo njihov menadžer Brian Epstein, napisali su 230 pjesama (prosječno jednu tjedno) i prodali dvjesto milijuna ploča. Valetni kritičar The Sunday Timesa ih je nazvao najvećim skladateljima nakon Beethovena; drugi su klasično obrazovani glazbenici i kritičari spominjali i Schuberta a slavni Leonard Bernstein ih je usporedio sa Schumannom. Newsweek magazin je u jednom članku njihove tekstove usporedio s poemama T.S. Eliotta. Doduše, bilo je i drugačijih išljenja poput onog jednog američkog baptisrtičkog propovjednika kojhi je pastvu pozvao na bojkot slušanja pjesama Beatlesa budući da su one „glazba nečastivoga“.  

Najkraće rečeno, Beatles su bili i ostali najveći i najutjecajniji glazbeni fenomen ali također i katalizator glazbene i kulturalne revolucije koja se dogodila u šezdesetima a čiji se eho ćuti do danas.

O njima je toliko napisano da bi već sam spomen osnovne bibliografije pojeo desetak stranica pisanog teksta. Baš kao i njihovim albumima.   

Nastupni album „Please Please Me“ objavljen je na EMI-jevoj etiketi Parlophone 22. ožujka 1963. nakon uspjeha singlova „Please Please Me“ s B stranom „P.S.I Love You“ te  „Love Me Do“ kojoj je na drugoj strani bila „Ask Me Why“: oba broj jedan na rang listama New Musical Expressa i Melody Makera. Album kojeg je producirao George Martin je doživio za to vrijeme nezapamćen uspjeh za jedan pop projekt: na britanskoj ranglisti je proveo 30 tjedana! Snimljen je doslovno na dah na „živom“ studijskom sessionu 11. veljače uz tek nekoliko kasnijih dosnimavanja budući da su u EMI-ju željeli što prije kapitalizirati na uspjehu dvaju singlova. Na albumu se tako među 14 skladbi našlo čak osam autorskih brojeva s potpisima Lennona i McCartneya. Bile su to skladbe koje su Beatles u to vrijeme svirali na redovnim nastupima u liverpoolskom Cavern Clubu.  Kao potvrda kritike u Rolling Stoneu koja je (nakon američkog objavljivanja albuma) navela da su autorski brojevi rezultat pionirskog promišljanja o „samodostatnoj grupi“, osim Lennona i McCartneya kao glavnih pjevača po jednu skladbu su otpjevali George Harrison (cover „Chains“ hitmakerskog dvojca Goffin-King) i Ringo Starr (cover skladbe Shirellesa „Boys“).

Posljednji snimljen broj bio je znani cover „Twist And Shout“ budući da se prehlađeni Lennon čuvao da mu glas ne poukne već na početku snimanja. „Twist And Shout“ koji je postao instantni hit i klasik, snimljen je iz prvog pokušaja (!) a samo nekoliko brojeva je imalo dodatna snimanja. Recimo, u „A Taste Of Honey“ Paul je naknadno snimio vokal, Lennon je kasnije dodao usnu harmoniku u „There Is A Place“ a George Martin klavir u „Misery“. Cijeli album je, kako je to već bilo uobičajeno, sniman na samo dva kanala: na jednome su bili vokali a na drugome instrumenti.

George Martin je u to vrijeme bio producent na plaći u EMI-ju. U jednom od intervjua prisjećao se trenutka kad je prvi put čuo demo snimke banda kojeg je Epstein neuspješno nudio svim većim londonskim diskografima. „Bile su očajne“, kazao je Martin no nakon što je Beatlese osobno upoznao zaključio je da vrijedi pokušati. „Nisam mislio da su im pjesme dobre“, kazao je, držeći da Lennon i McCartney nisu skladatelji za hitove no mišljenje je promijenio nakon vrtoglavog uspjeha i singlova i prvijenca. Te ostao s Beatlesima sve do (nesretnog) „Let It Be“.

Album „Please Please Me“ djeluje i danas apsolutno svježe, savršen u svojoj jednostavnosti ali i uspjelom posvajanju utjecaja i to ne samo u coverima veći u autorskim brojevima. Nevinost i svježina zacijelo su najprikladniji termini za opisivanje prvijenca no teško je ne zamijetiti i refleksije svega što je Beatlese fasciniralo u prvoj formativnoj fazi: rock and roll pedesetih („I Saw Here Standing There“), harmonije i melodiznost vokala ženskih grupa („Boys“, „Misery“) i Everly Brothersa, natruhe rhythm and bluesa („Twist And Shout“), popa („P.S. I Love You“)… Sve to je doprinijelo  i kvaliteti ali i uspjehu nastupnog albuma i njegovih najboljih trenutaka.