Piše: Zlatko Gall

Možda publici koja je Beatlese doživljavala samo kao pop-band djeluje čudno, no na “Helter Skelter” s duplog “Bijelog” baš su se lijepo “naslonili” Led Zeppelin s amblematskom “Whole Lotta Love“. Pola obnovitelja britpopa s početka devedesetih posezalo je za Beatlesima iz raznih faza kao nadahnućem. Kula Shaker su uzeli njihovu psihodeliju – tako očito na prvijencu “K”, Ocean Colour Scene u skladbama poput “The Day We Cough The Train” izravno uskočili u cipele Lennona i McCartneya ili pak  križali Beatlese sa ranim Stonesima.

Rockerski “novi val” s konca devedesetih također nije bio imun na veliku četvorku. Jet su za svoj hit “Look What You’ve Done” pozajmili klavir iz “Golden Slumber”, Ringovo bubnjanje, puhače koje je George Martin patentirao na “Sgt Pepperu” i Paulov vokal te autorski rukopis. “Why Don’t You Get a Job?” pop-punkera Offspring je gotovo pa klon “Ob-La-Di, Ob-La-Da”, “Whole Lota Rosie” AC/DC unatoč drugom zvuku gitara nalik je live snimci Beatlesa “One After 909” s njihova čuvenog koncerta na krovu… “Karma Police” Radioheada nadahnuta je (klavirom i strukturom) “Sexie Sadie”, a “Roll With It” uvodom se naslanja na “With A Little Help…”. I broj “Yolanda Hayes” Fountains Of Waynea dosta duguje psihodeliji s “Revolvera” ili “Magical Mystery Touru”, a “I-95” najbliži je rođak skladbi “Accros The Universe”.

Posljednji photo session Beatlesa, kolovoz 1969.

Nabrojati čak i one najosnovnije utjecaje koje su Beatlesi od 1963. do 1970. izvršili na globalnu pop kulturu uzelo bi mnogo prostora. Naime, ne samo da su bili pioniri u uspjelim spajanjima rockabillyja, klasičnog rocka i engleskog novog pop zvuka već i prvi u mnogočemu drugome. Njihov “A Hard Day’s Night” bio je prvi rockumentarac s uvrnutim humorom, “Paperback Writer” prvi glazbeni video (a “Magical Mystery Tour” prva zbirka video-spotova povezanih u cjelinu dokumentarnim snimkama), “Yellow Submarine” prvi animirani film s glazbom u središtu radnje rađen (i) za art publiku, “Sgt Pepper” konceptualni album koji je promijenio razmišljanje o formatu long-play ploče kao samosvojnoj formi, “Apple” prva diskografska kuća u vlasništvu izvođača… Uzgred rečeno, “Ob-La- Di Ob-La-Da” prva je pop skladba s elementima reggaea.

No, ono što doista fascinira u svakom retrospektivnom čitanju “fenomena Beatlesa” je nezamisliv i trajan utjecaj njihove glazbe na ukupnu povijest popularne glazbe. I to podjednako u realnom vremenu djelovanja banda kao i u kasnijim desetljećima. Svi koji su poslušali znamenitu live snimku sa Shea stadiona 15. kolovoza 1965. ispred 55 tisuća vrištećih tinejdžera s Beatlesima koji su (bez monitora!) svirali na tada “moćnom” razglasu od 100 watta, shvatit će zašto su ih među svoje uzore stavili mnogi punkeri. I Ramones i Buzzcocks. Naime, band koji je bio prisiljen svirati brzo i agresivno bez sola i bubnjarskih eksponiranja – jer su se jedva na improviziranoj pozornici čuli – zvuče kao rasni punk band. Novovalni Jam su doslovno preuzeli “Taxman” za svoj “Start”, a Teenage Fanclub – uz Big Star – najrađe u potrazi za nadahnućem posvajali Beatlese (recimo u temama “I Can’t Find My Home”, “Accidental Life”, “My Uptright Life” i mnogim drugima s albuma “Hawdy”).

Dave Grohl iz Nirvane i Foo Fightersa (čija je “Big Me” do srži beatlesovska) se i danas kune da su na njega i Kurta Cobaina Beatlesi imali golem utjecaj, a to isto za The Stone Roses tvrdi gitarist John Squire. Tu su i liverpulski bandovi La’s (posebice u skladbi “Ther She Goes”) i Boo Radleys. I veliki hit Tears For Fears iz 1989. “Sowing The Seeds Of Love” pastiš je nekoliko skladbi Beatlesa (a najviše “I’m The Walrus”) kao i “Tea” Brendana Bensona. “Memory Lane” Eliotta Smitha posve je na tragu Paulovih “folk” tema poput “Blackbird” kao i “We’re Going To Be Friends” The White Stripesa (što ne čudi jer Jack White je veliki fan). Jeff Tweedy i Wilco su također skloni Beatlesima koji su, recimo, temeljito ozračili brojeve poput “You Never Know” s albuma “Wilco” iz 2009. ili “I’m Allways In Love” te “A Shot In The Arm” sa “Summerteetha”.  

Na doslovno istoj trasi su XTC skladbom “The Loving”, ali većinom brojeva s albuma “Oranges And Lemons” pa je “Here Comes Presiden Kill Again” Paulovim vokalom otpjevan broj nalik “Something”. I mnogi brojevi s albuma “Wildflower” Sheryl Crowe iz 2005. izravna su posveta Beatlesima. Najviše ih je u “Good Is Good” i “Where Has All The Lone Gone” koja je pak nastala križanjem balada a la “The Long And Winding Road” te orkestracija Georgea Martina iz doba “Strawberry Fileds”. Veliki hit Crowded Housea “Not the Girl You Think You Are” također se drži Beatlesa (“Cry Baby Cry”)…

Popis glazbenika na koje su Beatlesi utjecali u “realnom vremenu” još je duži. Čak i Brian Wilson priznaje da “Pet Sound” Beach Boysa nikad ne bi nastao da nije bilo “Rubber Soula”, Dylan se zahvaljujući (i) utjecaju Beatlesa amplificirao i postao “rocker”, a Byrdsi su povezujući Dylana i Beatlese stvorili svoju inačicu folk-rocka… Eddie Van Hallen – baš kao i Angus Young iz AC/DC – često su govorili o “monster riffovima” u “I Wan’t You (She’s So Heavy)” kao golemoj inspiraciji, a Joe Satriani Lennonovu “fuzz” gitaru u “Revolution” drži jednom od najboljih i svakako najmilijih “solaža”. “Monster riffovi” u nekim od brojeva Beatlesa doista otvaranju temu njihova utjecaja na heavy metal. Nespojivo? Nimalo. Jer, mada su prvenstveno vezani uz psihodeliju i art-rock, Beatles su očito imali i utjecaj na formativne godine heavy metala. Evo i zašto.

Skladba “Think For Yourself” s albuma “Rubber Soul” (1965.) uvela je “fuzz box” distorziju koju je obilato iskoristio Paul za svoj bas te nadahnula mnoge pionire heavy metala. Kao i gitarska distorzija i moćan bubanj u “She Said She Said” s godinu kasnijeg “Revolvera”. Tema “Revolution” objavljena na B strani singla iz 1968. doslobno je nagnala cijelu generaciju “prljavih garažnih rockera” na uporabu distorzije (pedale). Korak dalje prema eksplozivnom rocku Beatlesi su otišli  skladbama “Birthday” s dvostrukog “bijelog” albuma građenoj na moćnom riffu i nevjerojatno utjecajnom i nabrijanom “Helter Skelter”. Godinu kasnija “I Want You (She’ s So Heavy)” također demonstrira “opaku” rockersku stranu opusa Beatlesa koja je nadahnula (i) Black Sabbath, a po nekim autoritetima žanra bila i preteča doom-metala.

Zar je onda čudno da je skovan i poseban termin “beatlesque” koji je, kako ga tumači riječnik Miriam Webster – “glazbeni stil ili tehnika sviranja Beatlesa”. I danas kao i nekad – jednako velikih i utjecajnih.