Poruka psihoterapeutkinje | Čak i ako živite sami – znajte da niste sami

Niti jedna osoba nije sto posto introvert ni ekstrovert.

Ilustrativna fotografija: Pexels

Mixer.hr redovito vam donosi savjete psihoterapeuta i psihologa

Introverti su sretni sami sa sobom. Pune baterije u tišini i samoći. Vole čitati, gledati filmove, igrati igrice na mobitelu i kompjutoru, biti sami kod kuće, baviti se svojim hobijima. Ljudi ih zamaraju i preplavljuju. Posebno izbjegavaju mnogo ljudi na jednome mjestu. Kreću se u malom krugu, bliskih, provjerenih prijatelja. Za razliku od njih, ekstroverti pune baterije u kontaktu s ljudima. Imaju puno prijatelja, a još više poznanika. Vole velika društva, zabave, izlaske, putovanja i upoznavanje novih ljudi. Obožavaju društvene mreže. Doma dolaze samo kako bi se istuširali, spavali i presvukli.

No, niti jedna osoba nije sto posto introvert ni ekstrovert. Također, nema ništa loše ako ste introvert ili ekstrovert. To je samo način na koji se odnosite prema svijetu u sebi i oko sebe. U doba korone, prisiljeni smo zbog samoizolacije ostati doma. Zapravo, srećković ste ako sada možete raditi od kuće. Ako ste pri tome još i introvert, moguće je da ovu situaciju doživljavate gotovo pa normalnom. Međutim, što ako ste ekstrovert, radite od doma i pri tome još i živite sami? Čitala sam nedavno priču mladog Hrvata koji živi u Španjolskoj. Doživio je panični napad prvi dan kada je ostao raditi od doma i shvatio što se zaista događa.

Ako ste i vi u sličnoj situaciji i ako vam teško pada biti sam/a kod kuće, nazovite prijatelje. Ovo je pravo vrijeme da obnovite sva ona prijateljstva koja su se razvodnila zbog nedostatka slobodnog vremena, drugačijeg stila života, preseljenja u veći grad ili drugu državu.

Imam dobru prijateljicu koja živi sat vremena vožnje od mene. Rijetko se vidimo jer smo obje jako zaposlene. Obično se čujemo mobitelom tijekom vožnje automobila. Ja stavim slušalice u uši i ako znam da ću voziti barem petnaest minuta, nazovem je. I obratno. Jer, naši razgovori traju i traju. I uvijek ima još nešto što si nismo rekle, što ostavljamo za uživo.

Otkad je počela samoizolacija zbog korone, obje radimo od doma. I svako jutro zajedno pijemo kavu. Preko Zooma. Napokon imamo vrijeme za pričanje, dijeljenje i smijanje. Nisu to neki važni razgovori, ali te zajedničke minute puno nam znače.

Ova kriza me natjerala da razmislim o dobrim prijateljima koje sam izgubila po putu. Jednog od njih nisam čula čak osam godina. Poslala sam mu mail. Nisam imala pojma je li mail adresa ispravna i hoće li se javiti. Zna li uopće tko sam ja? Barem sam pokušala, tješila sam se dok sam svakodnevno provjeravala e-mail poštu. Javio se nakon više od dva tjedna. Od tad se redovito čujemo. Živi na drugom kontinentu. Protiv nekih prijateljstva nemoćni su i vrijeme i udaljenost. I neka je tako!

Tehnologija nam danas omogućuje, ne samo da se čujemo, nego i da se vidimo preko Skypa, Vibera, Messengera, WhatsUppa, Zooma. Važno je znati da u cijelom ovom ludilu nismo sami.

“Nitko nije otok“, rekao bi Thomas Merton. Ne budite ni vi!

Fotografija: Andrej Hromin

Sandra Karabaić rođena je u Rijeci 1972. godine, gdje i danas živi i radi. Diplomirala
je socijalnu pedagogiju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Dodatno je završila edukaciju iz Integrativne psihoterapije (Zagreb), jednogodišnji trening (5Ritmova) terapije pokretom i plesom (Švicarska, USA) te dvije godine edukacije iz plesne terapije (Zagreb). Trenutno radi kao socijalni pedagog u školi te psihoterapeut i plesni terapeut u
privatnoj praksi. Prvu zbirku priča „Babuške“ objavila je u travnju 2018. godine u izdanju Centra za kreativno pisanje „CEKAPE“. Ima osmogodišnje iskustvo rada u novinarstvu kao novinarka i urednica. Radila je u svim medijima, ali najviše na televiziji.

***

Moglo bi vas zanimati i: