Poruka psihoterapeutkinje | “Kad se bojim, ja pišem!”

To će vam zaokupiti misli

Ilustrativna fotografija: Pexels

Kad se bojim, ja pišem! Evo zašto:

Znam, niste svi vični pisanju. Ako i jeste, možda se ne možete odlučiti između proze, kratke priče i romana. Možda ne znate kako početi, možda imate pola gotovog romana u ladici, možda ste zaglavili, možda ste obeshrabreni jer, zaboga, tko još čita poeziju?

Prvu kratku priču napisala sam u četvrtom osnovne. Osim dnevnika, u to vrijeme obožavala sam pisati pisma. Sjećate li se radio emisija gdje se javljaju klinci koji se žele dopisivati? E, pa ja sam sam se dopisivala s dvadesetero klinaca u nekom trenutku. Dopisivala sam se i s prijateljima s mora. Telefoniranje je bilo skupo.

Nakon srednje škole počela sam raditi kao novinarka na HTV-u. Rekli su: „Piši o čemu želiš!“ Dobila sam cijelu TV ekipu: kamermana, tehničara, montažera i automobil. Hej, zamislite to! Pisala sam iščašene reportaže o golubovima, gradskim tornjevima, beskućnicima. Skužili su me. To je ona mala koja zna pisati. Počeli su me slati na press konferencije političkih stranaka, polaganje kamena temeljca za novu školu i praćenje rada Crvenog križa. Ispalila sam na živce. Mučila sam se desetak godina i onda promijenila profesiju. Samo tako!

Prestala sam pisati. Čitala sam stručnu literaturu i znanstvene članke. Dugo.

U četrdeset i trećoj sam se razboljela. Liječnici nisu znali što mi je. Posjetila sam više od sedamdeset specijalista. Odgovor sam tražila po Facebook skupinama. Našla sam ga, štoviše, potvrdila dijagnozu u više laboratorija. Imam kroničnu lajmsku boreliozu s koinfekcijama. Dijagnoza koju liječnici u Hrvatskoj ne priznaju. Prebacila sam se na traženje pomoći u Europi. U Njemačkoj sam pronašla naturopatkinju koja uspješno liječi oboljele iz cijelog svijeta. Ima dobre rezultate. Suprug i ja smo digli kredit na pet godina. Iznajmila sam sobu na tri mjeseca preko Airbnba. Nakon jedanaest mjeseci na waiting listi, jedne nedjelje u noći otputovala sam busom u nepoznato. Bila je zima. Ostavila sam posao i kćerku koja je krenula u prvi razred. Spašavala sam život.

U nedjelju ujutro uselila sam u svoj novi dom – sobičak s dva prozora. Njemački nisam razumjela. Tri puta tjedno primala sam tretmane. Dan prije nego sam otputovala, uspjela sam upisati tromjesečnu Dopisnu radionicu kreativnog pisanja, pod vodstvom književnice Karmele Špoljarić. To je to. To će mi zaokupiti misli. To će me spasiti od samoće, straha i izolacije. U srijedu u podne morala sam poslati odgovor na prvi zadatak. U utorak sam završila na vađenju umnjaka. Na tretmane nisam dobro reagirala. Moje fizičko stanje rapidno se pogoršavalo. Došla sam s pet simptoma. Nakon šest tjedana imala sam ih preko šezdeset. Između odlazaka na Hitnu, pisala sam vježbe i zadaće iz kreveta, radila na tekstovima, predavala ih na vrijeme, čitala lektiru. To je bilo sve za što sam se držala.  

Liječenje sam morala prekinuti jer mi se zdravlje toliko pogoršalo da sam sljedeće dvije godine više-manje provela u krevetu.

Rezultat svega je knjiga kratkih priča „Babuške“. Književnica Ksenija Kušec napisala je poetski osvrt kojeg možete pročitati OVDJE. U međuvremenu sam dobila stipendiju Grada Rijeke za književno stvaralaštvo te završavam drugu knjigu kratkih priča.

Svoju bolest sam uspjela vratiti gotovo pa u remisiju, dobro sam, ali i dalje sam imunosupresirana. Bojim li za svoje zdravlje? Da, bojim se. Što radim? Pišem!

Besplatni online tečaj pisanja Centra za kreativno pisanje počeo je prije par dana. Javilo se osamdeset pisaca. Ok, ovaj put ste zakasnili, ali bit će još prilika. U međuvremenu javite se Karmeli Špoljarić i upišite Dopisnu radionicu kreativnog pisanja „Kako početi“ Imate moju najtopliju preporuku. Karmela je spisateljica, učiteljica i mentorica kakvu samo možete poželjeti.

Fotografija: Andrej Hromin

Sandra Karabaić rođena je u Rijeci 1972. godine, gdje i danas živi i radi. Diplomirala
je socijalnu pedagogiju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Dodatno je završila edukaciju iz Integrativne psihoterapije (Zagreb), jednogodišnji trening (5Ritmova) terapije pokretom i plesom (Švicarska, USA) te dvije godine edukacije iz plesne terapije (Zagreb). Trenutno radi kao socijalni pedagog u školi te psihoterapeut i plesni terapeut u
privatnoj praksi. Prvu zbirku priča „Babuške“ objavila je u travnju 2018. godine u izdanju Centra za kreativno pisanje „CEKAPE“. Ima osmogodišnje iskustvo rada u novinarstvu kao novinarka i urednica. Radila je u svim medijima, ali najviše na televiziji.

***