Povijest pred očima i u ušima

Ella Tomino - Lee Perry 2011-0885piše: Hrvoje Horvat/Vjesnik
foto: Emanuela Tomino

Lee Scratch Perry, ikona reggae glazbe i jedan od danas najznačajnijih živućih glazbenika, u petak navečer u klubu Boogaloo održao je besprijekoran koncert u organizaciji Polak Media, i priredio pravu reggae svetkovinu odlično raspoloženoj publici. I to ne bilo kakvu, nego majstorsku, autentičnu, sa zvukom Jamajke koji nema veze s revijalnim čitanjima reggae glazbe kakve se obično čuju po pozornicama.

Malo je istinskih začinjavaca danas još živo i aktivno, a Perry – mada ima 75 godina – u Zagrebu se pokazao vitalnim poput jamajkanske glazbe koju gorljivo „propagira“ još od pedesetih godina prošlog stoljeća. Nećemo ovom prilikom o Perryjevoj biografiji koja je fascinanta i kad ju samo čitate, a kamoli ne kad shvatite što je čovjek sve napravio.

Bitno je reći da ono na čemu je Perry utemeljio karijeru i danas izvrsno funkcionira u uvjetima koncertnog sraza s oduševljenom publikom koja je, naravno, i u Boogaloou u petak shvatila da ispred sebe ima legendu. I to dobrodržeću, sa izvrsnim bendom iza sebe, glazbenicima koji širinu i dubinu zvuka reggae „ljuljanja“ imaju u malom prstu i dali su idelnu pozadinu Perryjevom glasu, koji s patinom iskusog borca zvuči skoro kao starozavjetno biblijsko poslanje. Najkraće, bila je to povijest pred očima i u ušima.

Ella Tomino - Lee Perry 2011-0916Perry je na pozornici ostao puno dolje od sat vremena koliko mu je pisalo u ugovoru, shvativši da pred sobom ima publiku koja je propagirano zajedništvo reggae glazbe prihvatila od samog početka koncerta. Izvrstan zvuk i briljantna svirka četveročlanog sastava bili su podloga raspoloženom i revitaliziranom Perryju koji se – s tradicionalno jarko crveno obojanom bradom i kosom – na pozornici šetao pred prvim redovima publike u misiji koja traje već pedesetak godina.

Ella Tomino - Lee Perry 2011-0915Jedan od najboljih zagrebačkih koncerata ove sezone pokazao je kako svaka narodna glazba i autentična kultura imaju najbolje zagovornike upravo u vjerodostojnim protagonistima, a Perry je zasigurno jedan od tih. Ukratko, tko je bio u Boogaloou vidio je jednog od ključnih glazbenika dvadesetog stoljeća i dobio katarzičnu verziju reggaea, tog „jamajkanskog bluesa“, kao vitalne, mobilizirajuće i ujednjujuće glazbe. Tko nije bio može se smo nadati da će se Perry opet vratiti.