Tekst i fotografije: Žaklina Begić
Prošli petak je Dom sportova ugostio 12. izdanje Pozitivnog koncerta, uspješne glazbene manifestacije edukativnog karaktera organizirane u suradnji HUHIV-a i Los Angeles Agencije povodom Svjetskog dana AIDS-a. Kroz godine postojanja na pozornici ove manifestacije izredao se poveći broj vrhunskih glazbenika pa su se tako i ove godine na line up-u nanizala već respektabilna imena glazbene industrije te ona koja su na idealnom putu da to postanu.
Koncertnu večer započela je mlada i beskrajno talentirana kantautorica Lucija Ćustić Luce koja se, kao i većina izvođača koji nastupaju prvi, susrela s polupraznim Domom sportova. Sudeći po pjesmama koje su poznate široj publici „Na oblaku“, „Nakon dana tog“ i „Možda ti“ njezin repertoar je svakako zaslužio veću pažnju, ali jednako tako sugerira i buduće glazbene uspjehe. Lucin divan i prodoran glas je zasigurno zaintrigirao one koji su je jučer slušali po prvi put.
Nakon Luce na pozornicu se popeo Rundek Cargo Trio. Skupina glazbenih nomada koju uz velikana hrvatske glazbene scene Darka Rundeka čini i multi-instrumentalist Duco Vranić te karizmatična violinistica Isabel koji su, sada već prepunoj dvorani Doma sportova, pomalo nonšalantno isporučili idealan presjek Rundekovih hitova iz doba grupe Haustor i uspješnica sa zadnjih albuma Cargo Tria. U tih sat vremena izredali su se hitovi „Ruke“, „Ay Carmela“, „Mostovi“, „Ima ih“, „Bi mogo da mogu“ i „Sanjala si da si sretna“, a set su priveli kraju svima poznatom „Apokalipso“ koju je publika skoro u potpunosti otpjevala samostalno.
Došao je red na još jedno veliko glazbeno ime, vanzemaljsku Josipu Lisac koja je otvorila svoj set prigodnom pjesmom „Boginja“. U pratnji vrhunskih glazbenika, što je Josipa nekoliko puta i naglasila, izvela je antologijsku i moćnu “O jednoj mladosti”. Razgovorljiva kao i uvijek, oduševljeno je zahvaljivala na lijepim energijama i reakcijama publike. Stilski transformirajući svoje hitove u jazz i funk varijante „1000 razloga“, “Gdje Dunav ljubi nebo” , “Živim po svome” , „Ležaj od suza“ i „Danas sam luda“ su zvučale apsolutno spektakularno i svjetski. Tehničke problematike Josipinog gitariste nisu ostale neprimijećene od onih u prvim redovima, na što se na kraju javno požalila i Josipa koja je i sama imala određene nesuglasice s monitoringom. Unatoč, svemu navedenom, subjektivno i besramno pristrano, ovo je bio najbolji nastup večeri.
Bajaga i Instruktori i zagrebačka publika stari su znanci i vole se javno. Donoseći duh nekih, po mnogima boljih te tako davno minulih vremena, publika je s nestrpljenjem dočekala zadnjeg izvođača večeri. Oduševljenje činjenicom da su opet u prepunoj dvorani Doma sportova dalo se iščitati iz lica članova benda dok je u komunikaciji s publikom ipak prednjačio gitarist Žika Milenković kojem je to postao i svojevrsni „trademark”. „Dobro jutro”, „Verujem, ne verujem”, „Kad hodaš”, „Vesela pjesma“, “„Život je nekad siv, a nekad žut”, „Ti se ljubiš”, „Mojim drugovima” i neizostavni „Plavi safir” rasplesale su, zabavile i vratile lijepa sjećanja većini okupljenih koji nipošto nisu planirali pustiti ove legendarne rockere s pozornice bez bisa.
Višesatna svirka zadovoljila je sve, organizatore, izvođače, a ponajviše publiku koja je bila prava refleksija onoga što smo mogli vidjeti na pozornici 12. Pozitivnog koncerta. Različite dobne skupine, raznolikost ukusa i stilova i klinci koji strpljivo cupkaju pokraj svojih majki koje oduševljeno, od riječi do riječi pjevaju Bajagine stihove najbolja su pozivnica za sljedeći Pozitivan koncert.
