Preporuka psihoterapeutkinje | “Birajte sadržaje koje gledate i neka budu – veseli!”

Birajte feel good filmove i serije

Ilustrativna fotografija: Pexel

Psihoterapeutkinja poručuje: Gledajte samo feel good filmove i serije

Dok ste u svome domu i u svoja četiri zida – birajte sadržaje koje gledate! Tehnologija je danas toliko napredovala da to zaista i možete. Dok moj muž tijekom dana gleda svoje muške serije, ja u drugoj sobi gledam romantične komedije na Netflixu. I slušajte stručnjake – vijesti o pandemiji pratite najviše dva puta dnevno! Ili kako je to lijepo dr. Christiane Northrup napisala: „Ljudsko tijelo nije napravljeno da bude prijemnik za nesreće u svijetu!“

Suprug i ja zajedno smo pogledali mnoge dobre serije. Pogledali smo i puno dobrih filmova, koje je tijekom godina nabavio samo za mene. Otkad je počela pandemija, odlučili smo ponovno pogledati seriju koja se počela prikazivati 1994. godine i ima deset sezona. Upravo smo pogledali stotu epizodu. Svake večeri gledamo „Prijatelje“. Cijeli stan odzvanja od našega smijeha.

Televiziju ne gledam već petnaestak godina. Moji prijatelji mahom nemaju TV prijemnik, kao što ga nisam imala ni ja. Dok nisam upoznala supruga. A upoznali smo se u kinu. Na reviji azijskog filma. Gledali smo  „Dobrodošli u Dongmakgol“, južnokorejskog redatelja Kwang-Hyun Parka. Pozvao nas je zajednički prijatelj. U kinu nas je bilo manje od deset. On je sjedio pored mene i šutio. Bila sam fascinirana. U kino sam gotovo uvijek išla sama jer nisam podnosila ljude koji pričaju tijekom filma. Osvojio me. Šutnjom.

Sa suprugom u moj stan su se uselila dva televizora. Jedan u njegovu multimedijalnu sobu, a drugi u dnevni boravak. Taj je služio samo za gledanje animiranih filmova dok je naša kćerka bila malena. Od nedavno gledamo Školu na televiziji. Na njemu nikad nije bilo televizijskih programa.

Nitko u našem domu ne gleda televizijski program. Mi ne znamo što su informativne emisije ni reklame. Suprug ima poveću videoteku. Složenu po abecednom redu. Filmove posuđuje prijateljima i poznanicima. Kao u pravoj videoteci, bilježi kad je tko uzeo i vratio film. Ne naplaćuje. Nažalost, u toj videoteci nema previše filmova za mene. Jer ja gledam samo feel good filmove i serije. Kao psihoterapeut radim s ljudima koji se mahom osjećaju loše, pate, usred su bračne krize, rade na starim traumama, prisjećaju se bolne prošlosti, puno plaču. Previše je tuge, stresa, frustracija, ljutnje, nasilja, strahova, zabrinutosti, depresije u mojem danu. Trebam odmak.

Danas sam pričala s prijateljem koji je na početku pandemije gledao film katastrofe. Rekao mi je da mu je nakon toga trebala psihološka pomoć.

Fotografija: Andrej Hromin

Sandra Karabaić rođena je u Rijeci 1972. godine, gdje i danas živi i radi. Diplomirala
je socijalnu pedagogiju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Dodatno je završila edukaciju iz Integrativne psihoterapije (Zagreb), jednogodišnji trening (5Ritmova) terapije pokretom i plesom (Švicarska, USA) te dvije godine edukacije iz plesne terapije (Zagreb). Trenutno radi kao socijalni pedagog u školi te psihoterapeut i plesni terapeut u
privatnoj praksi. Prvu zbirku priča „Babuške“ objavila je u travnju 2018. godine u izdanju Centra za kreativno pisanje „CEKAPE“. Ima osmogodišnje iskustvo rada u novinarstvu kao novinarka i urednica. Radila je u svim medijima, ali najviše na televiziji.

***
Moglo bi vas zanimati i: