Punčke: “Valovi su bezobrazni, tužni, neutješni, živčani, uplašeni, napaljeni, buntovni”

Naslovna fotografija: Dunja Ercegović

Naš poznati indie rock trio Punčke novim materijalom, nakon kraćeg zatišja, najavljuje novo poglavlje svog rada. Novi član benda, novi vizualni koncept i nesputana, sirova, istraživačka energija samo su dio slagalice novog EP izdanja “Valovi“.

Lucija Ivšić, zaslužna za sve stihove, kaže da je to najiskreniji i najdirektniji materijal koji je do sada napisala. Nakon što smo opetovano zavrtili ovo izdanje, ne možemo proturječiti da se radi o intrigantnoj i preplavljujućoj eksploziji emocije, bunta i istovremene krhkosti i neizmjerne snage komprimirane u minijaturni paketić šarenih boja poput kakvog audio slatkiša.

Najavljena zagrebačka promocija novog izdanja, sutra, u klubu Močvara 16. ožujka, bit će sjajna prilika čuti Punčke nakon više od godine dana koncertnog izbivanja iz metropole i uhvatiti jedini nastup na domaćem terenu do kraja ove godine s obzirom da Lucija, Anja i Goran kreću na intenzivnu europsku turneju. Na pozornici kluba u Zagrebu podršku će im pružiti kolektiv Baden.Baden.

Kao uvod u ovaj audiofilski tulum u Močvari, razmjenili smo riječ-dvije s članovima benda i otkrili što se krije iza njihovog novog glazbenog putovanja.

Punčke, foto: Dunja Ercegović

Napokon smo dočekali vaše novo izdanje. Ispričajte nam riječ više o vašem posljednjem glazbenom putovanju. Koja je bila premisa iza posljednjeg izdanja? U čemu ste posebno uživale? Ili uživali, s obzirom da u bendu imamo novog člana, Gorana…

Goran Nježić: Meni osobno najljepši dio iza ovog EP-a jest ta neka neopterećenost s kojom je sve nastalo. Ideje se nisu dugo žvakale i maltretirale, snimanje je bilo opušteno, bezbolno i efikasno, bili smo uigrani pošto se već dugo znamo i svirali smo X puta zajedno u kombinaciji s mojim drugim bendom ###, gdje je Anja ionako već praktički četvrti član, te smo si međusobno gostovali na izdanjima i samim time je sve baš teklo prirodno.

Lucija Ivšić: Iza “Valova” se krije godina dana užasnog preispitivanja i kopanja koje još uvijek traje, ali sad je ipak malo lakše kad sam dio uspjela izbaciti iz sebe. Ono što je najljepše i u čemu nastojim uživati jest ta spontanost u kojoj je EP nastao i to bez puno pritiska i razmišljanja. Ovo je možda najsličniji osjećaj onome koji sam imala kad sam radila „Sunčano s povremenom naoblakom“ i to me jako veseli jer sam mislila da se nikad više neću tako osjećati.

Album je najavljen video spotom za naslovnu pjesmu „Valovi“, nastalim u suradnji s fantastičnim B.A.K.A. productions. S obzirom da je video najavljen kao dio trilogije, možemo li očekivati nastavak suradnje s ovim kreativnim kolektivom?

Goran Nježić: Kako smo moji dobri prijatelji Sven Sorić, Matija Tomić i ja osnovali B.A.K.A. productions/kolektiv bilo je nekako logično da su Punčke postale dio naše proširene obitelji i da napravimo spot. 🙂 Svakako završavamo započetu video trilogiju, samo još gledamo koliko ćemo daleko ići s likovima koje smo već upoznali u videu za “Valove”.

Što se tiče vizualnog oblikovanja novog izdanja, nešto čemu ste oduvijek pridavale veliku pozornost, ovog puta povjerile ste ga Eni Jurov. S obzirom da ste uvijek uživali u mogućnosti da predstavite talente, recite nam riječ više o ovoj suradnji.

Goran Nježić: Meni se oduvijek sviđala ta interdisciplinarnost na ajmo ju nazvat “sceni”. Ima toliko talentiranih ljudi s različitim izričajima i mislim da bismo svi međusobno bili glupi da se ne podržavamo i ne uključujemo u međusobne projekte i ideje.

Ilustracije plakata: Eva Jurov

Lucija Ivšić: Enin rad pratim već dugo i odmah mi je na prvu sjela. Upoznale smo se kada su Punčke svirale u Nigdjezemskoj i samo sam čekala priliku da ju priključim Punčkama. 🙂 Valovi su bezobrazni, tužni, neutješni, živčani, uplašeni, napaljeni, buntovni – a upravo takav je njezin izričaj. Nisam joj trebala puno objašnjavati što želim reći jer mislim da smo obje u sličnim fazama. Overall, Ena je fantastična ilustratorica i ima najbolje stripove.

Na tragu ideje posljednjeg albuma i naglaska problema objektivizacije, nastavljaju li ilustracije još snažniju kritiku prema spomenutom problemu?

Anja Tkalec: U današnje vrijeme kad sve mora biti lijepo, provučeno kroz filter i ispeglano, ja sam ove ilustracije doživjela baš kao ruganje takvom konceptu. Mislim da se ilustracije uz to direktno nastavljaju na našu glazbu koja je jednostavna, iskrena i spontana.

Lucija Ivšić: To je samo jedan fragment priče koja me muči, ali da. I dalje stojim iza toga da je sve više toga površno, generičko i da se stalno i iznova ide na sigurno i provjereno. Ne želim kontrolirati svoje osjećaje i stavljati i u neke okvire za koje sada više nisam ni sigurna jesu li ispravni. Ne želim imati tabu teme i praviti se da je sve okej ako nije.

Lucija, izjavila si da je ovo najiskreniji i najdirektniji materijal koji si dosad napisala. Tokom posljednjih nekoliko izdanja pratili smo taj proces ogoljavanja kroz stihove i glazbu, borbu s osjećajima, strahovima… Je li to bio put osnaženja, rasta?

Lucija Ivšić: Sada imam sigurno više samopouzdanja nego što sam ga imala prije dvije godine, a opet s druge strane se sigurno dva tri puta dnevno zaustavim i pitam što sam, tko sam, zašto ovako izgledam, želim li tako izgledati, zašto sam to rekla, želim li to reći, što uopće želim reći… I dalje sam u svađi sa samom sobom, ali sad me boli briga kako će to drugima izgledati, samo želim reći što mi je na umu i naći mir. Kopam i dalje i nije mi baš svejedno, ali istovremeno je to najbolje što sam mogla napraviti… Zadnjih godinu dana imam osjećaj da svaki dan dobijem jedan odgovor, ali i bar pet novih pitanja… Valjda je to dobro?

Punčke, foto: Dunja Ercegović

Površni pogledi na vašu glazbu nešto su s čim se niste mogli pomiriti, pogotovo kod prethodnih izdanja. Kakav je vaš današnji stav prema „dežurnim kritičarima“?

Lucija Ivšić: Nije samo problem u kritičarima nego i u publici, bendovima, nama i okolnostima u kojima živimo. Čini mi se da smo zapali u neku krizu autorstva gdje nema dobrih pjesama već neko vrijeme, a svi odjednom imaju albume godine i sve je najbolje od najboljeg i sve trebamo poduprijeti radi podupiranja. Meni je to dosadno – većina se igra na sigurno, puno se priča, a malo toga se na kraju i vidi iz odrađenog. Nedostaje mi hrabrosti, mesa, bunta, iskrenosti i od strane kritičara i novinara ali i od strane bendova.

Milestone od deset godina kontinuiranog rada na sceni nužno predstavlja evoluciju benda u glazbenom pogledu. S tim na umu, da li  se također promijenio vaš pristup u pogledu pisanja pjesama i snimanja u studiju?

Lucija Ivšić: Iskustvo koje dobiješ na koncertima je neprocjenjivo ali na kraju sam se vratila na početak i shvatila da je uz to izuzetno bitno biti svoj i ne obraćati pozornost na druge. Stvorila sam si svoj svijet i on mi dopušta da budem što želim kad god poželim i čini mi se da su rezultati super!

U tim kreativnim procesima, uvijek vam je bilo važno okružiti se kvalitetnim ljudima. Od glazbenika, vizualnih umjetnika do Los Angeles Agencyja koji vas mentorski prati na vašem putu…

Lucija Ivšić: S kim si takav si.  Srećom imamo priliku biti okruženi izuzetno talentiranim ljudima (bilo u poslovnom ili kreativnom smislu) sa kojima surađujemo i od kojih učimo. Vjerujem da nas čvrsti stavovi, suprostavljena mišljenja, rasprave i različita iskustva obogaćuju i čine kvalitetnijim osobama.

Kao vaš najveći adut ističe se nastup uživo. Upravo iz tih razloga su vam se otvorila velika vrata da nastupite ispred QOTSA. Svoju novu turneju započeli ste u Splitu, željno vas iščekujemo u Zagrebu, a onda je svijet vaš. Ili barem Europa trenutno. Kakvi su planovi za ovu turneju?

Lucija Ivšić: Ispred nas je zasad 15 koncerata u ovom šutu i trenutno samo želim dati sve od sebe na svakom od njih i dobiti barem jednog novog fana. To je najbolji i najučinkovitiji način stvaranja temelja za daljnje turiranje i novu fan bazu. Uvijek nastojimo dati sve od sebe pa makar svirali pred konobarima J A poslije toga ćete vidjeti… nije to sve J

Novi auto je spreman? Setliste složene? Kakav soundtrack za ovo putovanje nosite sa sobom?

Goran Nježić: Samo Mara i Lole – trese mi se Lada!!!

Lucija Ivšić: Sve bitno je spremno – nintendo switch, banane, lijekovi za proljev i Coloniaaaaaa!

Koju viziju i plan Punčke imaju za ostatak godine?

Lucija Ivšić: Ne smijem reći…  :O

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)

Naslovnica albuma “Valovi”, autorica Ena Jurov