RECENZIJA | “Echo Chamber” grupe The Strange nosi predznak glazbenog klasika

The Strange, foto: Mare Milin

The Strange – “Echo Chamber”
Dancing Bear, 2018.

Nema do stvaranja glasne, veličanstvene buke. The Strange su dobri u tome i to je jedan od mnogih razloga zašto volim svirati sa svima njima”, otkrio mi je prije dvije godine Chris Eckman u razgovoru za Mixer.hr. Priupitan da li postoji mogućnost da u nekoj skorijoj budućnosti The Strange javnosti podare barem djelić novog materijala, odgovorio mi je: “Nadam se da postoji budućnost za nas. Svakako mislim da bismo bili sposobni snimiti još jedan cool album. Nekako smo se našli i kad smo zajedno, stvaramo moćan zvuk. Trebali bismo to napraviti.”

Dvije godine kasnije, ova ideja je realizirana kroz veličanstveno novo izdanje naslova “Echo Chamber”. Dinamična veza između Chrisa Eckmana i bivših članova The Bambi Molesters oplemenjena je talentima riječkih glazbenika sastava My Buddy Moose te zanimljivim gostima na albumu i, unatoč tome što se često ističe nevjerojatnost ovakvog glazbenog susreta između istoka i zapada, Hrvatske i Amerike, novo izdanje kristalno jasno pokazuje koliko je ova interakcija prirodna i daleko od tek slučajne suradnje glazbenika iz različitih svjetova i kultura. Dapače, upijajući novi studijski uradak, slušatelju njihov susret djeluje naprosto sudbonosan. Na albumu “Echo Chamber” ove duše srodnih senzibiliteta, savršeno usklađene, nadopunjuju se s lakoćom u tkanju glazbenih redaka koji pričaju nevjerojatnu priču, a kao sve u prirodi, The Strange slijede neki unutarnji ritam i ravnotežu te ovaj ciklus kreativne hibernacije od četrnaest godina i metamorfoze kroz koje sastav prolazi ususret objavi albuma jednostavno treba prihvatiti kao takve, intuitivne.

Glazbenici i skladatelji poznati su po sposobnosti ilustriranja narativa kroz vještu manipulaciju zvuka, no The Strange svojom glazbom stvaraju veličanstvene drame motivirane romansom i obojane mračnom filmskom atmosferičnošću uz tek decentnu liniju prikrivenog cinizma pa tako predstavljenih deset pjesama djeluje poput deset činova kakvog scenarija izdaje i osvete visokog stila. Auditivno iskustvo, od uvodne “Lonesome Rider” do odjavne “Lights of Red Valley” uvlači vam se pod kožu i smješta vas u cipele usamljenog junaka neizvjesne sudbine, dok vas u isto vrijeme nagoni na ples.

Naslovnica albuma “Echo Chamber”

The Strange – “Echo Chamber”

1. Lonesome Rider
2. Echo Chamber
3. Dead End Shore
4. Last Summer Song
5. Killing Time
6. Dime A Dozen
7. Broken Town Blues
8. Shoot The Bear
9. Fast Train To Nowhere
10. Lights Of Red Valley

Pored fascinantnog storytellinga, na albumu su sjajno izbalansirani instrumentalni naglasci i vokalne interpretacije kojima svatko uključen u njegovo stvaranje  u isto vrijeme dolazi do izražaja i savršeno komplementira sve ostale, bilo to brass sekcija na spomenutoj uvodnoj i posljednjoj pjesmi, čvrsta ritam sekcija na “Dime A Dozen”, sinergija puhačkih i pijanističkih dionica u pjesmi “Broken Town Blues”, zlosutne orgulje i hrapavi vokal u sjajnoj “Shoot The Bear” ili neočekivana, ali očaravajuća skladnost vokalnog dueta Irene Žilić i Chrisa Eckmana u pjesmi “Dead End Shore”. Sve to upakirano je u toplu, baršunastu produkciju talenitranog Antonija Gramentierija. Teško je na kraju odrediti koji od ovih elemenata može biti izdvojen kao faktor “X” privlačnosti studijskog izdanja koje već po samoj objavi nosi predznak glazbenog klasika.

Bit će pravi užitak “Echo Chambers” doživjeti u koncertnoj izvedbi sljedeću srijedu na “secret gigu” u Vintage Industrial Baru ili na službenoj koncertnoj promociji u Tvornici kulture 13. prosinca.

Ocjena: 10/10

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)