RECENZIJA | Edo Maajka albumom “Put u plus” pronašao je sebe u najboljem izdanju

Edo je ostao dosljedan svom prepoznatljivom autorskom potpisu kojim spaja autobiografske crtice iz života. Inteligentan liričar, ne baca rime tek toliko da dopuni stih već nam servira trip surove realnosti. "Imam dobre namjere, čisto srce /Dobar groove, care đaba ti je mržnja / Razvalit ću ti zidove mentalne i društvene" upozorava Edo u prvim rimama albuma.

Edo Maajka – “Put u plus”
Dallas Records, 2018.

Jedna od nazanimljivijih i najvažnijih stvari u hip hop kulturi oduvijek je bila mogućnost da kroz lako dostupan oblik izražavanja svaki pojedinac, svaki MC predstavi autentično, vlastito iskustvo i glazbenu pozadinu. Autentičnost i iskrenost značili su poštovanje i kredibilitet. Iste mantre drži se Edo Maajka koji se argumentirano smatra jednim od najcjenjenijih MC-jeva u regionalnoj povijesti hip hop kulture. Edo Maajka podizao je ljestvice sa svakim albumom, ostajući dosljedan isključivo sebi i svojoj kreativnoj intuiciji, a najnovije studijsko izdanje možda, ne, oprostite – zasigurno jest najbolji primjer toga. I sam Edo je u najavi albuma mudro, ali skromno izjavio: “Trebamo slušati sebe, svoj unutarnji glas i biti iskreni prema sebi i tek tada u toj istini možemo dobro živjeti. Sve dok igramo uloge i pokušavamo biti samo ono što društvo od nas očekuje, udaljavamo se od sebe”. Na ovom albumu čini se da je Edo pronašao sam sebe.

Ako ste već poslušali album, pridružite mi se u ovom skromnom toku misli. No, ukoliko tek planirate (o)krenuti “Put u plus”, dopustite si da krenete na ovo putovanje kao tabula rasa, neopterećeni očekivanjima ili zatrovani tuđim stavovima, kako biste maksimalno iskoristili i proživjeli ovo emotivno iskustvo.

Edo je sjajan liričar, kreator, to smo oduvijek znali. Albumom “Put u plus” to je samo podcrtao. Ono čime je ovo izdanje zasjenilo sva ostala jest sveobuhvatan glazbeni, autorski moment kojim je svima postalo jasno – Edo je Maajka.

Magija funka i hipnotički ritmovi dub-a kojima je Edo do sada koketirao sada su zablistali tutta forza. Direktan, in your face uvod masnim gitarskim rifom obilježio je atmosferu cijelog izdanja u kojem se isprepliću sjajni funky, jazzy, groovy psihodelični momenti kojima dominira snaga rock izričaja. To su dodatno amplificirali talenti kojima se Edo Maajka odmah na početku albuma zahvaljuje što su ostavili trag sebe na ovih jedanaest pjesama. Okupio je tu virtuoze zanata i prezentirao kolektiv koji bi se svakako mogao popularno nazvati supergrupom. Mario Rašić jedan je od ponajboljih basista i općenito instrumentalista u Hrvatskoj, Yogi Lonich blista među glazbenicima svjetskog kalibra, Toni Starešinić svojim talentom i projektima oduševljava publiku i kritiku posljednjih nekoliko godina, a Mirsad Dalipi, jedan od ponajboljih bubnjara iz regije, savršeno je zaokružio ovu šarenu paletu na kojoj su se našli i prepoznatljivi vokali regionalne glazbene scene, Yaya iz JINX-a, Saša Antić iz TBF-a i Dino Šaran iz sarajevskog benda Letu Štuke.

“Put u plus” popis pjesama:
1. Kreator
2. Bolje je Bolje (feat Yaya)
3. No Pasaran
4. Dolazim i odlazim
5. Ne mogu disat
6. Put u plus
7. Ti meni ništa
8. Otrov (feat Dino Šaran)
9. Od sutra
10. Izdajničko kolo
11. Novi dan (feat Alejuandro Buendija)

Edo je ostao dosljedan svom prepoznatljivom autorskom potpisu kojim spaja autobiografske crtice i ponekad bolne životne istine. Inteligentan liričar, ne baca rime tek toliko da dopuni stih već nam servira trip surove realnosti. “Imam dobre namjere, čisto srce /Dobar groove, care đaba ti je mržnja / Razvalit ću ti zidove mentalne i društvene” upozorava Edo u prvim rimama albuma, a Zoran Stajčić (RavnoDoDna) je dobro primjetio i sjajno sročio: “Ne znaš koliko si jadan dok ti to ne kaže Edo Maajka. A Maajka će ti sve reći.”

U svojoj netoleranciji prema hermetičnim stavovima i aktualnim političkim događanjima, Edo Maajka posjeduje nemjerljivo strpljenje i razumijevanje za balkanski mentalitet. Poštujući svoju kulturu i povijest, što se instrumentalno podcrtava etno momentima, u svojoj kritici Edo prenosi univerzalnu poruku – upali mozak da budeš manjina. Bilo to kroz duhovitu “Od sutra” kojom jasno detektira koliko volimo odgađati život, ili antiratne i antidiskriminatorne rock himne “No pasaran”, “Put u plus”, “Dolazim i odlazim”, “Izdajničko kolo” i “Ti meni ništa” kojima daje svoj komentar na miris fašizma u zraku, društvo koje će vječno vraćat dug, sve u krug, gdje jedan rat je gotov, a za novi kampanja počinje indroktriniranjem djece i naše budućnosti mržnjom i prijezirom. Svijet je ozbiljno zabrinut, ali i mi svi zajedno s Edom. Svugdje je ista glupost, patimo zbog izama, instrumentalna atmosfera albuma svjedoči taj osjećaj neuroze i bespomoćnosti, no u isti tren nudi katarzu koja donosi slobodu i lijek.

Globalno drukčiji, globalno kriv, globalni izdajnik, vječna manjina, Edo Maajka ipak, kako je u najavi albuma rečeno, želi naglasiti kako je svaki teški i negativni trenutak ovdje kako bi nas vratio u pozitivno stanje duha, svaki minus put je u plus, a pravo je vrijeme za mijenjanje loših mentalnih obrazaca i svakog pojedinca u nove, bolje verzije nas samih. Teško je ne osjećat samoću i bespomoćnost dok se bojimo za budućnost u ovakvim vremenima, no Edo ohrabrujući pjeva “Ja padam samo da se sjetim da letim / I padat ću kol’ko treba dok se krila ne sjetim”. Nova zora, novi dan optimistično zaključuje Edo na kraju albuma.

Takne u žicu Edo još jače intimnim ispovjestima čije se zlatne niti isprepliću kroz svaku od ovih pjesama. “Ne mogu disat” donosi svu silinu emocije (Ne mogu disat to ne može ni sevdah opisat / I džabe mi svirat, to se ne može objasnit, ispričat) na čiju iskrenost ne možete ostati imuni ni da hoćete, dok na “Otrov” neće pustiti suzu (makar u sebi) jedino oni okamenjena srca. Ovim pjesmama Edo Maajka isplak’o je svoje traume, no nemoj ga žalit care, kad pati i plače, Edo traži prekidač i svojim srcem obasjava Zagreb i Tuzlu.

Edo beta. Edo upgrade. Raduje se duša. I njegova i naša. Iskreniji i emotivniji album godinama nisam čula, a maestralna izvedba talenata u ovoj postavi svakako ga uvrštava, usudim se reći, u sam vrh glazbenih zbivanja kao najbolje izdanje godine, nakon čijeg ćete se preslušavanja, još ganuti od suza i oduševljeni zvukom, pitati – jebote što samo to upravo poslušala/o? Edo je svakako u plusu jer ovo je najbolji album njegove dosadašnje karijere, ali i mi što nam ga je poklonio kao srce na dlanu.

Ocjena: 10/10

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)