RECENZIJA | Rezerve kroz nekoliko utakmica ušli u prvu ligu domaće mainstream scene

Rezerve, foto: Nikola Radovan

Rezerve – “Ravno u zamku”
Croatia Records, 2018.

Kada su Rezerve krajem 2014. prilikom predstavljanja svog debitantskog singla izjavili da su dugo grijali klupu, a sada izlaze na teren, nismo ni slutili ozbiljnost ove misli ni namjere koja se krije iza nje. Fokusirani na rezultate, oboružani strpljenjem i savršenom strategijom, ovi Makarani su kroz nekoliko utakmica ušli u prvu ligu domaće mainstream scene.

Prije godinu dana još bi koji zajedljiv jezik imao priliku reći da se radi tek o vrhunskim komunikacijskim i prezentacijskim vještinama koje su dobro zaleđe dobile i u potpisivanju ugovora s možda najmoćnijim diskografom u Hrvatskoj, ali svako nagađanje utišano je objavom njihovog prvijenca ”Ravno u zamku”.

Njihova romantična škola rock’n’rolla, u kojoj su manire i profesionalnost na prvom mjestu, nije upala u zamku repetitivnosti standarda žanra, dapače u isto vrijeme retro i moderno, Rezerve zvuče puno originalnije od svojih žanrovskih pandana s kraja ’80-ih, stoga bi bilo izuzetno nezahvalno izdvajati pojedinačne klasike koji su bili temelj njihovog glazbenog obrazovanja, bili oni zapisani u svjetske glazbene enciklopedije ili pak hrvatske. Rezerve su upravo na vrlo decentan i šarmantan način kroz igru riječi, rifova i vokalnih interpretacija ostvarili hommage pionirima pop punka na ovim prostorima, ali i vrlo inteligentno, osluškujući vlastiti senzibilitet, iskoristili ono najbolje od svega naučenog da stvore jedinstvenu glazbenu sliku koja svakako odskače od zamornih rock reciklaža.

1. Koga briga za zvijezde
2. Madona
3. Kruško
4. Kako da ti kažem
5. Ljubomorni
6. Ne voli, ne voli
7. R.T.N.P.
8. Potoci suza
9. Helena
10. Dokaz ljubavi
11. Doba ljubavi
12. Oduzimaš dah
13. Ako želiš
14. Propalo

Iskreni i profesionalni u procesu pisanja pjesama, a opet zaigrani u temi i interpretaciji, Rezerve su s izdanjem ”Ravno u zamku” servirali sjajan album u kojem se pitke himnične ode ljubavi nižu ujednačene u kvaliteti realizacije i produkcije.

Unatoč tome što su nas ranije objavljene ”Ne voli, ne voli”, ”Madona”, ”Potoci suza” ili ”Koga briga za zvijezde” osvojile zaraznim ritmovima ili refrenima, ostalih deset pjesama uključenih u album ravnopravno pariraju kao samostalni singlovi koji vas uvlače u svoj svijet na prvu i ne zapadaju u banalnost ni nakon nekoliko slušanja. Nepogrešivim odabirom album otvara posljednji objavljeni singl ”Koga briga za zvijezde” te se nastavlja niskom plesnih bisera zbog kojih sam više puta s tugom pomislila na izumrlu kulturu plesnih koncerata.

Vješto izbalansirana sinergija gitara i klavijatura u njihovim aranžmanima tek je povremeno nadjačana brass sekcijom koja je zablistala u pjesmi ”Potoci suza”, iako je u pitanju možda samo moja ljubav prema saksofonu.  U tom nizu svakako se izričajem ističu akustična balada slomljenog srca po imenu ”Helena” i najhrabrija pjesma na albumu, ”R.T.N.P’.’ (iliti Rezerve To Neće Podnijeti), koja se u svojoj bombastičnoj post-punk maniri fleksibilno približava recentnijim trendovima na sceni.

Nakon ovako zrelog prvijenca Rezervi preostaje nam tek otkrivanje sfera gdje će ih iskustvo i samouvjerenost odvesti.

Ocjena: 9/10

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)