Subota, 23 ožujka, 2024

Parangall: 4 HOMBRES & FLOWERY – Oni su našli blues

Prvijenac 4 Hombres & Flowery stoga je više no solidan nastupni album kojeg se može smjestiti uz bok Sunnysidersima odnosno u ono dobro društvo 'obnovitelja' bluesa na sve uzbudljivijoj domaćoj blues sceni



Oni su našli blues

4 HOMBRES & FLOWERY

Mirna Bosna

Dancing Bear

*** ½

Ima albuma koji nekako uvijek prođu ispod radara pa ih, čak i ažurni recezenti, “otkriju” par  mjeseci nakon premijernog objavljivanja. Takav je i prvijenac 4 Hombres & Flowery naslovljen znakovito “Mirna Bosna”. I album i sam band djeca su triljskog Thrill Blues Festivala koji je, uzgred rečeno, u nekoliko godina, unatoč pandemijskim uvjetima postao vraški bitna pozornica i za velike face povampirene globalne (a posebice europske) blues scene i odskočna daska za nove izvođače.

“Kotrljam se polako” koja otvara album poput proglasa ili pisma o namjerama jasno govori o stilistici i glavnim karakteristikama livanjskog banda 4 Hombres & Flowery. Riječju: blues rock s tipičnim nosivim bluesy riffom, čvrstom svirkom – posve logičnom za band s korijenima u hard rocku – te uvjerljivim vokalom pjevačice Ive Ivković Ivanišević. Boogie na tragu teksaškog bluesa “tree hombres” odnosno ZZ Topa, blues shuffle ili razrada “dvanaestica” uz efektne gitarske ulete i sola – čak i dužoj minutaži kao u “Kad te sanjam” lišena pretencioznih brljanja – organski se vežu uz melodioznost popa. Ako i prepoznate koju već vam poznatu frazu – kao možda u slučaju riffa u “To je moj blues” koji na tren zaziva “Cocaine” – prije je riječ o ispovijedanju srodne poetike a ne o nedostatku nadahnuća ili šlepanju za vremešnim obrascima.

Oplemenjenom orijentalnim umetcima, bluesom te pozajmicama

Instrumentalne dionice i pasaži gitarista Darka Kneževića i Amela Brkića domišljene su s mjerom bilo da je riječ o udvojenom efektnom solu u “Zoni sumraka” ili u slaganju riffa u podlozi i kratkih uleta solaža. Čvrsta ritam sekcija basiste Mersada Pivčića-Meška i bubnjara Sabahudina Hajdera-Bude uz dodatnu asistenciju producenta Matta Hallyera gitarom i hammondom, podjednako je uvjerljiva u brzim “rokerskijim” temama i sporovoznijem materijalu. Kao, primjerice u “Emini”.

Želja za iskorakom iz dominantnog žanrovskog prostora odnosno za propitkivanjem granica ili mogućnosti bluesa zacijelo je dala šestominutnu obradu skladbe sa znanim Šantićevim tekstom i tradicionalnom glazbenom temom. Ovog puta vješto oplemenjenom “orijentalnim” umetcima, bluesom te pozajmicama – bolje je reći stilistikom – Tita & Tarantule iz mantričke “After The Dark”. Koju je, ako baš hoćete koraknuti unatrag,  nadahnula “When The Music’s Over” Doorsa.

Više no solidni nastupni album

“Prazna stanica” je donijela povratak blues laganice zgodno križane sa tradicijom sentiša pedesetih (koje je na plesnjacima dolazilo popraćeno onim “dame biraju”) tako milom Belanu i Đavolima s onom prepoznatljivom “twangy” gitarom i hammondom u podlozi. “Reci novom danu zdravo” naklon je prema sporogorećem bluesu Delte sa slide-gitarom koji – po uzoru na južnjački hard-blues rock sedamdesetih  – u raspletu teme dobije orgazmički finale. “Stupid Song” koju je napisao Darko (“Buđenje”) Bakić također je blues-rock tema otpjevana ovog puta na engleskom. Zaključna “Za novi osjećaj” (kao i sve autorske skladbe na albumu s potpisom Darka Kneževića) još jedna je bluesy-pop stilizacija te, kao i većina skladbi na albumu, podatna za radijsku eksploataciju.

Prvijenac 4 Hombres & Flowery stoga je više no solidan nastupni album kojeg se može smjestiti uz bok Sunnysidersima odnosno u ono dobro društvo “obnovitelja” bluesa na sve uzbudljivijoj domaćoj blues sceni.

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime