SACHER “Biser, ambra, jantar” – Bolji i od slasne Sacher torte

"Biser, ambra, jantar" nije 'samo' povratak Srđana Sachera na scenu niti podsjetnik na bolju prošlost, već izniman album osebujnog i vrsnog autora u koji utječe sve što ga je nekad činilo, a i danas čini 'potpuno drugačijim od drugih'.



Piše: Zlatko GALL

SACHER
Biser, ambra, jantar
Dallas
****1/2

Mislite da znate sve o Srđanu Sacheru? O Haustoru, Vješticama, suradnjama sa kultnim bendovima i likovima domaće scene… koje bi, valjda, trebale biti jamstvo za prosudbu Sacherovog „lika & djela“? Malo sutra. Jer Sacherov novi album ima djeliće svega što je ovaj osebujni glazbenik do sada radio, ali i hrpetinu novog, drugačijeg – da li zaista i jedinog pravog – Srđana Sachera.

Istina, uvodni broj albuma i nastupni singl “Mene nisi nikad volila“ čisti je zgoditak osunčanog popa a la Haustor, broj koji puše za vrat vječnim „Djevojkama u ljetnim haljinama“. Zarazna melodija, osebujni vokal, ovu izvanvremenu temu izvlači iz bilo kojeg žanrovsko/stilskog ogranka. Takav je i drugi singl „Vrijeme stalo“ s lucidnim začinima Kariba ali, kvragu, takav je i cijeli album. Na prvo slušanje možda se čini da je Sacher kao „totalno drugačiji od drugih“ (da se i ja poslužim starom frazom) ostao vjeran svojim razlomljenim (nikad banalno linearnim) ritmovima i melodijama no oba singla su u osnovi rasne pop teme iskazane na drugačiji – onaj odavno patentiran sacherovski – način.

Vidaj rane curica“ sa etno začinom (koji može biti i domaći ili pak negdje s padina Anda), besprijekorna je stilizacija u iznimnom (Sacherovom) aranžmanu. Band u kojem su uz Sachera i Kymi još Miljan Bakić (akustična i električna gitara te prateći vokal), Ivan Beuc (6- i 12-žična gitara, bariton gitara, električni sitar), Filip Riđički (vokal i udaraljke), te Dragan Brkljačić Faca (bubnjevi, udaraljke) imao je i svesrdnu pomoć producenta Zvonimira Duspera-Dusa koji je, usput, svirao klavir, Wurlitzer, melodiku…

Nadahnuti aranžman i savršena – jednostavna i prozračna a opet slojevita – svirka besprijekornog benda bljesnula je recimo u instrumentalnom dijelu „Vidaj rane curica“ a potom u poletnom „Mornaru“ s upečatljivim klavirom i gitarskim frazama ozračenim Karibima te maštovitim pozadinskim vokalima koji ulijeću poput zborista u grčkoj drami. I u ovom broju je izlaz iz teme iliti „outro“ instrumentalno veoma zanimljiv. “Kad si bila gizdava“ na sličnom je tragu s potkom udaraljki, upečatljivim refrenom  i „šarolikim“ gitarama od twanga do „mekog“ sola dok je „Nema repete“ gotovo pa nastavak prethodne teme sa sličnom melodijom i izvedbom s malo većom dozom latinoameričkog zvuka i slojevitijom zvučnom slikom.

Naslovna „Biser, ambra, jantar“ uz Sacherovu šarmantnu zagrebačku kajkavštinu, obogaćena je maštovitim prepletima gitara te umetcima zvuka „panove frule“, uz zvižduke i diskretne aplikacije govora/žamora iz drugog plana. Svakako jedna od središnjih tema albuma. „Za bolje ne znam“ je vraški zanimljiv iskorak prema baladnoj after-hours jazzy atmosferi koju grade bas i klavijature no s neočekivanim završetkom. „Nikad ne lažem“ je pak raspojasana minimalistička tema (i ona sa začinima Kariba) uz brzoprstičku gitaru u kratkom efektnom solu.

Tak mlada već Slovenka“ duhovita je prava novelty-skladba građena oko stare doskočice uz zaključni raspašoj i  opet – neočekivani umetak. „Ti si moja zastava“ također je u brzom tempu s naglašenim udaraljkama i „himničkim“ pozadinskim vokalima u zbornoj izvedbi s bendom koji se očito jednako dobro snalazi u brzim brojevima i „ambijentalnim“ laganicama poput naslovnog broja. Ili u temama mid-tempa poput „Vrijeme stalo“ s naglašenim gitarama. I ova skladba pokazuje Sacherovu sposobnost da unutar jednostavnih melodijskih linija i ponavljanja osnove sheme broja stvori prave male pop simfonije. Naravno, ne u onom smislu u kojem ih je pisao „barokni“ Brian Wilson već kao minimalističke teme koje ni u jednom trenutku nemaju mrve viška. Kao da se u svakom novom krugu zaiskri nešto novo, zanimljivo, neočekivano, drugačije…

Nejdi“ je sjajna potvrda ovim navodima: jednostavna tema s pitkom melodijom puna je kao i drugamo na albumu dojmljivih detalja (gitarska dionica, bljesak klavijatura, „podebljanje“ vokala pozadincima, ubačenih „ambijentalnih“ snimaka…). Lijeno kotrljajuća „Samo ljubav“ je iznimna i nježna ljubavna tema (odlične „zborne“ završnice na duhovnom tragu „All You Need Is Love“) u čijem je naslovu sadržana i jedna od poruka – ili glavnih misli – albuma.

Jer, kako je kazao sam Sacher, „naslov albuma “Biser, ambra, jantar” metafora je za transformaciju boli u ljepotu“. I ljubav. Zaključna „Kad na nebu vidiš dugu“ pravi je biser sacherovskog popa; veličanstvena lirska tema s oporo-slatkim tekstom te sjajnim Wurlitzerom prepletenim s gitarama.

„Biser, ambra, jantar“ nije „samo“ povratak Srđana Sachera na scenu niti podsjetnik na bolju prošlost već izniman album osebujnog i vrsnog autora u koji utječe sve što ga je nekad činilo, a i danas čini „potpuno drugačijim od drugih“.