Side Project – Usputni projekt koji je postao glavna priča na domaćoj alternativnoj sceni

Fotografije: Dora Šarić

Nastao kao usputni projekt jednog od članova, Side Project svakako je posljednjih mjeseci postao glavna priča na alternativnoj glazbenoj sceni.

Sve popularniji dark-pop duo Side Project, iza kojeg stoji kreativni um Luke Vidovića i Anje Papa, objavio je prošlog prosinca dugoočekivani drugi albumLonely Boys, najavljen istoimenim singlom nekoliko mjeseci ranije. Album samozatajnog dvojca instantno je osvojio uho svakog glazbenog kritičara te se našao na gotovo svim popisima najboljih albuma 2017., uključujući i naš.

Anja i Luka svoju priču su započeli još 2012. godine, a što su sanjali ostvariti na novom studijskom izdanju i što ih gura naprijed u njihovoj glazbenoj avanturi koja nije promakla ni britanskom magazinu NME, otkrili smo u današnjem intervjuu.

Iako na sceni djelujete od 2012., većina vas doživljava relativno mladim i novim imenom na sceni. Kako bismo čitateljima približili Side Project, otkrijte nama tko i što se krije iza projekta zvanog Side Project i što zanimljivo donosite na domaću glazbenu scenu.

Side Project na ove prostore donosi tip pop glazbe na kakav ljudi nisu navikli jer ga nigdje u blizini nema. Naša elektronika rasteže granice popa i tim slaganjem vlastitih nano žanrova od pjesme do pjesme donosimo nešto novo. Ono što je u Hrvatskoj također rijetkost jest i naš definirani vizualni identitet kojeg njegujemo kroz odjeću, spotove, fotografije, logotip i ostale detalje koji utječu na estetiku.

Ususret objavi novog izdanja izjavili ste da ste novi logo benda dizajnirali kako biste prikazali dvije sile suprotnih snaga u simbiozi. Reflektira li se ta slika i na vaš odnos unutar Side Projecta?

Ta slika reflektira se na suprotnosti s kojima se svakodnevno susrećemo, a koje su ovisne jedna o drugoj. Slično tako funkcionira i naš odnos. Ovisi o periodu života u kojem se oboje nalazimo, ponekad smo potpuno isti, a ponekad potpuno različiti ali uvijek se uspijemo složiti oko većine stvari i prirodno nam je raditi zajedno.

Što vas je i kako povezalo u ovaj projekt?

Upoznali smo se u srednjoj školi i počeli iz zabave stvarati obrade, međutim nakon nekog vremena smo shvatili da imamo potencijala i za autorske stvari pa smo ubrzo počeli raditi na albumu prvijencu i od tada smo skroz posvećeni radu na autorskim pjesmama. Možda zvuči kao klišej, ali što bi nas drugo povezalo nego ljubav prema glazbi koju volimo i koju skupa možemo stvarati. Maksimalno uživamo u tome što možemo ono što osjećamo prenijeti drugima putem glazbe i teksta.

Početkom mjeseca prosinca predstavili ste nam svoje drugo izdanje „Lonely Boys“. Koja je bila premisa stvaranja ovog izdanja? Što vas je inspiriralo, što vas je nosilo tokom njegovog stvaranja?

Odmah nakon prvog albuma počeli smo raditi na novom materijalu. Neki tekstovi na albumu Lonely Boys čak su i stariji od pjesama s prvog albuma. Inspiraciju ne trebamo tražiti. Dogodilo se možda par puta da smo inspiraciju pokušali tražiti i brzo shvatili da to tako ne funkcionira. Inače nas u radu inspirira i sama činjenica da napredujemo što se tiče produkcije i to što možemo svaki problem ili sretni trenutak pretvoriti u mp3 traku kojom ćemo moći riješiti neki od tih problema ili se vratiti u neki od tih sretnih trenutaka.

Što se tiče pjesama, koji su po tom pitanju “izvori” inspiracije? Koliko na vaše stvaralaštvo djeluje svakodnevica, društvo, vrijeme u kome živimo…?

Inspiraciju smo izvlačili isključivo iz životnih situacija u kojima smo se našli, bile one dobre ili loše. Oboje smo prošli kroz sve i svašta i prirodno nam je pisati baš o tim situacijama. Pokušavamo također omogućiti i slušatelju da se poveže s tematikama iz pjesama. Što se tiče ovog albuma, smatramo da se svatko može pronaći u bar jednoj pjesmi. I mi sami kao slušatelji cijenimo glazbu s kojom se možemo povezati, koja nam pomaže u putu kroz svakodnevicu pa nam je i kao glazbenicima dosta bitno da možemo ostaviti traga na nekom drugom. Društvo i vrijeme u kojem živimo su bili velika inspiracija za pjesmu Second Skin koja se ne nalazi na albumu, ali izdali smo ju povodom Zagreb Pridea 2017 uz lyric video. Imali smo potrebu na neki način izbaciti sve što mislimo o trenutnom stanju u Hrvatskoj i u svijetu što se tiče načina na koji su ljudi još uvijek zatvoreni prema određenim temama.



Kako to da odlični singlovi “Guns” i “Giving Souls Away”, koji su objavljeni netom nakon predstavljanja vašeg prvijenca, nisu našli svoje mjesto na ovom albumu? Je li stvar bila u konceptu „Lonely Boysa“?

Odgovor je vrlo jednostavan. Nema posebno komplicirane priče iza razloga, već smo jednostavno napisali druge pjesme koje su nam se u trenutku formiranja albuma više svidjele i odgovarale u cjelinu. Kad je album bio gotov, način na koji su pjesme na njemu povezane nam se jako svidio i mislimo da bi album bio potpuno drugačiji da je redoslijed pjesama drugačiji ili da se na njemu nalazi bilo koja druga pjesma.

Svako glazbeno ime sa sobom donosi cijelu paletu momenata koji su oblikovali njezin/njegov kreativni smjer. Koji su momenti definirali vaš put kao glazbenice/glazbenika?

Oboje smo išli u glazbenu školu pa je to igralo veliku ulogu. Ali ono što nas je najviše definiralo je činjenica da imamo jedno drugo. Neprestano kroz vrijeme guramo jedno drugo dalje i oboje se nekako zajedno inspiriramo. Uvijek imamo puno za naučiti jedno od drugog i koliko god potencijala samostalno imali, samo u ovoj kombinaciji možemo stvarati nešto što predstavlja Side Project.

Što za vas predstavlja glazba općenito i glazba onakva kakvom se i sami bavite? Jasno je da Side Project predstavlja upotpunjen audio-vizualni koncept koji u tom pogledu uključuje i modu i glazbu i jednu vizualno-umjetničku atmosferičnost. Što ih sve povezuje?

Glazba nam je najprije outlet za emocije i neke unutarnje borbe. Lakše se nositi sa stvarima kad ih možeš prenijeti u tekst ili glazbu. I sama činjenica da se netko drugi može povezati s tim stvarima znači puno i olakšava svaku situaciju, bez obzira na to koliko teška bila. S druge strane, mislimo da nas ništa ne zabavlja kao glazba. Što kad ju slušamo, što kad ju stvaramo i izvodimo. Svaki aspekt glazbe, što sa strane slušatelja, što sa strane izvođača, jako cijenimo i volimo.

Što se tiče audio-vizualnog koncepta, oduvijek nam je bilo stalo do estetike. Glazba nam je vrlo vizualna stvar, koliko god čudno to zvučalo. Naravno, nikad nije presudno da određeni izvođač ima veze s modom ili da im je stalo do estetike, jer glazba uvijek dolazi na prvom mjestu, međutim volimo vizualno ugodne momente i stalo nam je i do mode. Iz toga su se rodile suradnje s redateljem Filipom Filkovićem i modnim dvojcem Coded edge. Izbor ljudi u Hrvatskoj koji imaju potencijala za takve projekte kakve mi želimo je vrlo limitiran. Mislimo da se ni sa kim drugim u regiji ne bismo toliko dobro upotpunjavali kao s njima. No uvijek smo otvoreni za nove suradnje ukoliko nas netko zainteresira.

Kroz pjesme s publikom komunicirate na engleskom jeziku. Samim time usmjerili ste svoje prve korake u glazbenom putovanju prema inozemnom glazbenom tržištu. Slažete se da je potrebno i dozvoljeno sanjati veliko?

Ovisi od izvođača do izvođača, ali nama je bitno sanjati veliko. Znamo da je teško uspjeti i kod nas i vani i zato se nećemo razočarati bez obzira na to što priželjkujemo velike stvari. Mislimo da imamo dovoljno potencijala da napravimo neko ime za sebe na inozemnom tržištu i potrudit ćemo se i dat ćemo sve od sebe da u tom naumu i uspijemo. Ako se ne proba, ne može se ni uspjeti. Na samim počecima nismo mogli ni sanjati da ćemo izdati autorski album. Nismo mislili da ćemo svirati po svim većim festivalima i klubovima, a evo nas sada s drugim albumom vani. Potrebno je sanjati veliko, ali treba biti spreman i na razočaranja jer je glazbena industrija, kao i većina drugih industrija, ponekad vrlo okrutna.

Što za vas predstavlja taj doživljaj dijeljenja sebe s publikom na pozornici, uronjeni u jedan novi trenutak i sasvim novu atmosferu?

Apsolutno najdraži dio toga što radimo je upravo biti na pozornici i prikazati publici što stvarno mislimo. Naše pjesme su i same po sebi dosta emotivne, ali drugačije je ipak vidjeti naše emocije uživo. Dobiti svojevrsno odobrenje publike točno u tom trenutku, uživo, je neprocjenjiv osjećaj. Nikad nismo odlučili napraviti neku traku čisto da se svidi publici, radimo stvarno ono što nam se radi, ono za što trenutno imamo inspiracije, ali upravo je to razlog zašto je vrlo lijepo osjetiti da publika stvarno cijeni nešto u što je uloženo puno rada i truda. Dajemo puno sebe u glazbu koju radimo i vidjeti publiku da uživa u našim nastupima je najbolja nagrada za naš sveukupni rad.

Što to sanjate za nadolazeću 2018.?

Trenutno želimo nastaviti promovirati novi album i raditi na vizualima i spotovima i takvim sitnicama. Već imamo i puno novog materijala, ne možemo se nikako zaustaviti s radom, tako da gotovo svakodnevno pišemo pjesme, a oko ostalih stvari se brinemo onako usputno. Sanjamo o nekoj super suradnji, koncertu izvan Hrvatske, super novim autorskim stvarima, remixevima i svemu što nam glazba i umjetnost spremaju za ovu godinu.

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)