‘Springsteen On Broadway’ – Brutalno iskren autoportret

Brucea Springsteena se ili ne voli ili obožava bez zadrške.


Piše: Zlatko Gall

BRUCE SPRINGSTEEN
Springsteen On Broadway
(CBS – Menart)
Ocjena: **** ½

Brucea Springsteena se ili ne voli ili obožava bez zadrške. No i oni za koje je uvijek bio američka rokerska “seljačina“ i „okamina“ stadionskog rocka za sredovječnu i ocvalu publiku ne mogu mu zanijekati impresivnu pjesmaricu i djelovanje izvan uobičajenih tokova mainstreama. Konačno, nije li baš i jedno i drugo pokazao i „Springsteen On Broadway“: dvostruki koncertni album sa 150 minuta glazbe iz Jujamcyn’s Walter Kerr teatra na Broadwayu.

Springstinofili već godinama „skidaju“ Bossove koncerte iz bogate arhive njegovih službenih stranica pa je za fanove novi koncertno/diskografski set naizgled samo još jedan u nizu dostupnih live zapisa. No „On Broadway“ nije „samo“ još jedan sjajan dokument vrhunskog glazbenika ulovljenog „u živo“. „Springsteen On Broadway“ – odsviran u isposničkim aranžmanima uz akustičnu gitaru, klavir i usnu harmoniku te gostovanje životne i glazbene partnerice Patti Scialfa u dvama skladbama („Tougher Than The Rest“ i „Brilliant Disguise“= – vrijedi shvatiti kao logičnu ekstenziju autobiografije „Born To Run“. Kao (novi) ispovjedni projekt, kao javni egzorcist starih osobnih demona koji su pretočeni u impresivan niz izvanvremenih skladbi.

Ako je „Born To Run“  u usporedbi s većinom „zvjezdanih“ autobiografija koje su pisali rutinirani najamnici iz sjene držeći se nepisanog pravila da takvo štivo mora biti začinjeno pikanterijama koje će puniti tabloide te u osnovi biti promotivni ego-trip, bila neočekivano moćno i ogoljeno štivo i „Springsteen On Broadway“ je „live“ album lišen svih štaka na kojima obično stoje koncertni projekti. Bez obzira bili odrađeni „na struju“ ili kao „neuštekane“ revizije hitova i standarda.

U autobiografiji Boss veli:  „Cijeli sam se život borio, učio, svirao i radio jer sam htio čuti i znati cijelu priču, svoju priču, našu priču, shvatiti je koliko sam mogao. Želio sam je shvatiti da bih se oslobodio njezinih štetnih utjecaja, njezine zlokobne snage, da bih slavio i poštovao njezinu ljepotu i snagu i bio sposoban dobro je ispričati svojim prijateljima, obitelji i vama“. Springsteenove riječi zapisane pri samom kraju autobiografije vraški su točne. Autor koji se cijele svoje karijere trudio ispričati jednu „prokleto veliku američku priču“ ispričao je i onu drugu; priču koja je također utkana u njegov glazbeni kozmos. Osobnu priču, storiju o prištavom klincu s vlastitim demonima te turbulentnom djetinjstvu uz oca  agresivnog alkoholičara (čiju je „zamjenu“ tražio cijelog života u prijateljima, suradnicima i „mentorima“) kojemu je  „dobrotu i blagost (…) izbrisala poplava samosažaljevajućeg bijesa i okrutnosti koja je naš  dom pretvarala u minsko polje puno straha i tjeskobe“.  Ili o dugotrajnoj borbi s depresijom ali i spasom kojeg je donijela druga supruga Patti Scialfa te, baš uvijek – od najranijih garažnih dana do stadiona – donosio rock and roll. Za Brucea doslovno život.

Sve to je ponovio i na svirkama u broadwayskom teatru. Te, poput iskusnog naratora koji daje dodatni smisao skladbama koje izvodi u jednom trenutku kazao: „Nikad nisam imao pravi posao niti se bavio teškim radom. Nisam radio od devet do pet niti ikad u životu bio u tvornici. Pred vama je čovjek koji je postao apsurdno uspješan pišući o nečemu o čemu nije imao baš nikakvog osobnog iskustva…“. Teško da bi ove riječi izgovorila ijedna velika zvijezda koju su posvojile i obožavale radničke mase (famozni „blue collars“) i od početka karijere do danas ga doživljavale kao glasnogovornika vlastitih nedoumica, problema, promišljanja… Je li taj tip iskrenosti Springsteenu naudio? Nipošto. Jer bez obzira je li ikad zaradio žuljeve na proizvodnoj traci nekog od bivših divova automobilske industrije Detroita, na teksaškim naftim poljima  ili na farmama Srednjeg zapada, Springsteen je nepodnošljivom lakoćom pisao i pjevao o  Americi „plavih ovratnika“ govoreći o sudbinama likova s kojima se mogao poistovjetiti svaki šljaker ili farmer. Kao pravi i uvjerljivi „working class hero“ rock and rolla.

Pače, Springsteenova „velika američka priča“ koju je ispričao ili otpjevao u broadwayskom kazalištu možda nikad nije bila tako uvjerljiva. Ispričana pred publikom „jedan na jedan“, otpjevana i odsvirana u sirovom izdanju poput davnašnje „Nebraske“ ili na projektu/turneji „Tom Joad“ i –združena s podužim najavama – pretvorena u organski sraslu cjelinu koja i nekoć studijski toliko različite verzije poput „Dancing In The dark“ , „Born In The USA“ ili „My Hometown“ zbraja u neponovljivi emocionalni glazbeni ep.

Ili, najkraće rečeno, ogoljen do kosti, Springsteen je na Broadwayu oslikao svoj autoportret. Bez make-upa i iskren do bola.