Stručna preporuka | Kako se nositi s previše ili premalo samoće tijekom samoizolacije?

Što činiti ako živite samo, a što ako živite s nekim?

Ilustrativna fotografija: Pexels

Mixer.hr redovito vam donosi savjete stručnjaka što raditi u izolaciji

Kako se nositi s previše ili premalo samoće tijekom samoizolacije?

 Razmišljajte dan po dan ili najviše 48 sati unaprijed

Postoji razlika između samoće i usamljenosti – kada smo sami, možemo, ali i ne moramo osjećati usamljenost. Ljudi se razlikuju po tome koliko im je samoće na dnevnoj razini potrebno kako bi bili zadovoljni, ali usamljenost je emocija koju nitko ne voli osjećati. Samoća i usamljenost ne moraju biti povezani – usamljeni možemo biti dok smo sami, ali i u gomili.

Mjera samoizolacije koja je trenutačno na snazi nije nam, međutim, ostavila mnogo izbora oko toga hoćemo li biti sami ili među ljudima. Za one koji žive sami, to znači prisilnu izoliranost, a za one koji žive s nekim – povećan i intenziviran kontakt kojeg, također, nisu sami odabrali.

Kako se nositi s trenutačnom situacijom, bilo da kontakta s bliskim osobama imate previše ili premalo?

Najprije, osluhnite sebe i probajte odrediti koliko vama osobno na dnevnoj razini treba samoće, a koliko kontakta s drugima. S obzirom na to da mjera samoizolacije traje već nekih 10-ak dana, dosada ste vjerojatno već uspjeli „opipati“ kako funkcionirate – nakon koliko vremena provedenog u istoj sobi s drugima (ili na društvenim mrežama) postajete razdražljivi, a nakon koliko vremena bez ikakvog kontakta s drugim ljudima počinjete osjećati tugu, strah, usamljenost. Zatim krenite u akciju.

Ako živite sami, a teško podnosite samoću, organizirajte virtualne kave i druženja. Već i gledanje live videa i webinara može smanjiti osjećaj usamljenosti. Pišite dnevnik – ponekad se usamljenost javlja jer nismo u kontaktu sami sa sobom, a ne s drugima. Kao dnevnik mogu poslužiti i audio zapisi na mobitelu, ako više volite pričati nego pisati. Usmjerite se na stvari za koje ste zahvalni (Zdrav/a sam. Moja obitelj je zdrava.) Budite svjesni da će ovo proći. Razmišljajte dan po dan, ili najviše 48 sati unaprijed. Sastavite dnevni raspored i slijedite ga – struktura u kaosu je ljekovita. U dnevni raspored svakako uključite barem 2-3 stvari koje volite raditi i kojima ćete se veseliti. Budite blagi prema sebi – sada nije vrijeme za tiraniju moranja i trebanja. Čestitajte si što ste danas odradili trening ili jednostavno ustali iz kreveta kada ste planirali. Nadoknadite manjak fizičke bliskosti – zagrlite se, ogrnite se mekanim ogrtačem ili dekicom dok gledate neki zabavan film, masirajte se.

Ako živite s nekim, a teško podnosite manjak samoće, radite na tome da si stvorite osobni prostor. Pretvorite spavaću sobu u radnu sobu ili sobu za slobodno vrijeme. Ako nemate dvije sobe, stavite slušalice na uši dok radite na računalu ili čitate knjigu. Izađite van i prošetajte, naravno na sigurnoj udaljenosti od drugih. Napravite si kupku ili malo više vremena provedite pod tušem. Navečer izdvojite nekoliko minuta da s partnerom/obitelji prođete kroz dnevni raspored za idući dan, predvidite eventualna preklapanja (pogotovo što se tiče korištenja zajedničkih prostorija) i pronađite najbolja moguća rješenja (ne idealna, jer takva ne postoje). Opažajte koja su vam ponašanja druge osobe okidači za gubitak kontrole – i iskomunicirajte to. Kada govorite o onome što vam se ne sviđa, nemojte opisivati osobu, nego ponašanje. Budite svjesni da je normalno da ćete ići jedni drugima na živce više nego inače. Dogovorite znak za time-out kad su emocije povišene i razgovor nema smisla. Ne zaboravite odvojiti zajedničko vrijeme za uživanje i neopterećenost. Smijte se. Igrajte se. Slušajte glazbu. Gledajte filmove. Plešite. Vodite ljubav.

I kada vam je najteže – ne zaboravite: i ovo će proći!

****

Andrea Gerčar rođena je 1986. godine. Diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2010., a nakon toga je završila četverogodišnju edukaciju iz gestalt psihoterapije prema kurikulumu Instituta za integrativnu gestalt terapiju iz Würzburga pri IGW centru Zagreb. Dodatno se usavršavala u području art terapije, transakcijske analize, kognitivno-bihevioralne terapije te terapije usmjerene na samo-suosjećanje.
Ciljne skupine s kojima radi su adolescenti i odrasli s poteškoćama kao što je anksioznost, depresija, nisko samopoštovanje, izloženost traumatskim iskustvima, problemi u komunikaciji i bliskim odnosima, sagorijevanje i/ili konflikti na poslu, problemi identiteta i životnih faza.
Osim psihologije i psihoterapije, trajan izvor inspiracije su joj priče ispričane kroz film, kazalište, glazbu, ples, slikarstvo i knjige. Vjeruje u moć ljudske kreativnosti i u to da smisao ne pronalazimo, nego ga stvaramo.

***
Moglo bi vas zanimati: 

Stručna preporuka | Što učiniti kad vas uhvate crne misli?