Stručna preporuka | Na pusti otok možete ponijeti različite stvari, ali se možete i riješiti nepotrebnog tereta

Otoci omogućuju bijeg od tereta svakodnevnice

Ilustrativna fotografija: Pexels

Mixer.hr redovito vam donosi savjete stručnjaka

Na pusti otok možete ponijeti različite stvari, ali se možete i riješiti nepotrebnog tereta

 

Zamislite da ste na nekom malom pustom otoku usred Tihog oceana. Vrlo je ugodno, zrak je svjež i čist… plaža je baš onakva kakvu volite: kamena, pješčana ili šljunčana. Valovi vas lagano zapljuskuju. Oko sebe čujete zvukove vjetra koji lagano mrsi grane tropskog drveća. Osjećate miris mora. Vidite plavetnilo neba i vode i bjelinu plaže.

Zamislite da je to vaš privatni otok. Do njega put znate samo vi, i nitko drugi. To je vaše skriveno mjesto. A sada se prisjetite nečega čega se već dugo želite riješiti. Nečega što vas žulja, što vam je teško, a znate da na to ne možete utjecati, da je to izvan vaše moći (barem trenutačno). To može biti neki simptom ili loše i neugodno iskustvo, sjećanje… nešto čega se želite osloboditi.

Zamislite sada da to nešto ima neki oblik. Bilo kakav oblik. I da se smanjilo dovoljno da može stati u vaš dlan. Osjetite njegovu težinu, hladnoću ili toplinu, grubu ili glatku površinu… Odložite to na pijesak. Iskopajte rupu u pijesku i stavite svoj predmet unutra. Zatrpajte rupu objema rukama… i poravnajte površinu pijeska.

Odmorite se… približite se moru… možete ostati u plićaku ili zaplivati… radite ono što vam odgovara. Neko vrijeme uživajte u mirisima, zvukovima, bojama, toplini sunca i svježini valova.

Kad ste spremni, vratite se natrag mislima u svoju sobu… sa sviješću da ste nešto što je vama bilo teško, nešto čega ste se željeli riješiti – ostavili na pustom otoku daleko, daleko… na Tihom oceanu. Polako se protegnite, ustanite, prošećite malo po prostoriji.

Često nas pitaju što bismo ponijeli sa sobom na pusti otok. No, umjesto gomilanja stvari, ljudi i doživljaja i na pustom otoku, možda je bolje razmišljati o tome što bismo otpustili, od čega bismo se oprostili. A otoci su za to idealna mjesta – njihova izoliranost, tišina i mir jamče zaborav, dobro čuvanje tajni i bijeg od tereta svakodnevnice.

***

Andrea Gerčar rođena je 1986. godine. Diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2010., a nakon toga je završila četverogodišnju edukaciju iz gestalt psihoterapije prema kurikulumu Instituta za integrativnu gestalt terapiju iz Würzburga pri IGW centru Zagreb. Dodatno se usavršavala u području art terapije, transakcijske analize, kognitivno-bihevioralne terapije te terapije usmjerene na samo-suosjećanje.
Ciljne skupine s kojima radi su adolescenti i odrasli s poteškoćama kao što je anksioznost, depresija, nisko samopoštovanje, izloženost traumatskim iskustvima, problemi u komunikaciji i bliskim odnosima, sagorijevanje i/ili konflikti na poslu, problemi identiteta i životnih faza.
Osim psihologije i psihoterapije, trajan izvor inspiracije su joj priče ispričane kroz film, kazalište, glazbu, ples, slikarstvo i knjige. Vjeruje u moć ljudske kreativnosti i u to da smisao ne pronalazimo, nego ga stvaramo.

***
Moglo bi vas zanimati: