Stručna preporuka | Prestanite živjeti tuđe živote!

"Mnoga moranja jednostavno su posve proizvoljni standardi i pravila koja nam je postavio netko drugii"

Ilustrativna fotografija: PixaBay

Mixer.hr redovito vam donosi savjete stručnjaka

 

Prestanite živjeti tuđe živote!

Koliko si puta tijekom dana kažete da biste nešto morali ili trebali?

Moram raditi/učiti/vježbati više.
Moram govoriti glasnije/tiše.
Moram pozvati susjedu na kavu jer je ona pozvala mene.
Moram napredovati u poslu jer su svi moji prijatelji napredovali.
Moram biti manje osjetljiva osoba.

Koliko si puta dnevno uputite kritiku jer ste trebali donijeti drukčiju odluku od one koju ste donijeli, ponašati se drukčije od onog kako ste se ponašali, misliti i osjećati drukčije nego što mislite i osjećate?

Rečenice koje upućujemo samima sebi u obliku moranja i trebanja najčešće su zapravo obrane od nekih neugodnih emocija koje se kriju iza takvih izjava. Zato, kada idući put započnete rečenicu s „Moram…“, korisno je zapitati se što je to što si zapravo govorite. Možda biste stvarno morali, a možda stvarno ne biste morali. Zapitajte se: zašto bih ja to trebao ili trebala? Često se u podlozi ovakvih izjava krije osjećaj krivnje i srama te odbacivanje toga tko jesmo. Evo nekoliko primjera:

Trebala bih biti snažnija. (emocija u pozadini: sram zbog uvjerenja da smo slabi)

Trebao bih govoriti više u društvu. (emocija u pozadini: osjećaj nelagode i srama jer se izražavamo s malo riječi)

Moja partnerica bi trebala biti mršavija. (emocija u pozadini: osjećaj vlastite neadekvatnosti)

Nisu sva trebanja i moranja loša. Primjerice, ponekad nas usmjeravaju da je vrijeme da se pobrinemo za sebe („Moram otići na liječnički pregled“) ili nam pomažu da se bolje uklopimo u društvo u kojem živimo i čuvamo odnose („Nisam se trebao tako izderati na nju“).

Međutim, važno je imati na umu da trebanja i moranja nisu utemeljena na činjenicama. Ona su naučena. Ponekad nas služe dobro i pomažu nam, ali ponekad nam jako otežavaju život skrivajući i od nas samih što zapravo mislimo i osjećamo.

Mnoga moranja jednostavno su posve proizvoljni standardi i pravila koja nam je postavio netko drugi, a mi ih nikada nismo doista propitali – pravila naših roditelja, vršnjaka, profesora, religije i kulture u kojoj smo odrastali. Takva su moranja često toksična.

Prisjetite se 3 moranja koja sebi najčešće upućujete. Gdje ste ih i od koga naučili? Koriste li vam ili vas „žuljaju“? Što bi se dogodilo kada biste s tim moranjima i trebanjima prestali? Uzmite vremena koliko vam treba i razmislite!

***

Andrea Gerčar rođena je 1986. godine. Diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2010., a nakon toga je završila četverogodišnju edukaciju iz gestalt psihoterapije prema kurikulumu Instituta za integrativnu gestalt terapiju iz Würzburga pri IGW centru Zagreb. Dodatno se usavršavala u području art terapije, transakcijske analize, kognitivno-bihevioralne terapije te terapije usmjerene na samo-suosjećanje.
Ciljne skupine s kojima radi su adolescenti i odrasli s poteškoćama kao što je anksioznost, depresija, nisko samopoštovanje, izloženost traumatskim iskustvima, problemi u komunikaciji i bliskim odnosima, sagorijevanje i/ili konflikti na poslu, problemi identiteta i životnih faza.
Osim psihologije i psihoterapije, trajan izvor inspiracije su joj priče ispričane kroz film, kazalište, glazbu, ples, slikarstvo i knjige. Vjeruje u moć ljudske kreativnosti i u to da smisao ne pronalazimo, nego ga stvaramo.

***
Moglo bi vas zanimati: