TALLIES “Tallies” – U sazviježđu Smithsa

Zabavan i zarazan gitarski pop koji zaslužuje eksploataciju na radijima.


Piše: Zlatko Gall

TALLIES
Tallies
(Kanine Records)
*** ½

„Trouble“ koja otvara debitantski album kanadskih Talliesa vrišti: evo još jednog mladog benda koji se izravno naslanja na zvukovnicu i stilistiku poznih osamdesetih i ranih devedesetih. Gitare zvuče kao kod The Sundaysa u „A Certain Someone“ iz 1990. ili LA’s te bendova kojima je bio mio zvuk zvečećih gitara na tragu Johnnyja Marra a dojam sličnosti podcrtava vokal Sarah Cogan  no to je tek početak osebujnog povratka u prošlost. Pogled u retrovizor još je očitiji kod „Mother“ nadahnut razigranim temama Smithsa te  obdaren zaraznom „osunčanom“ melodijom baš kao i „Midnight“ s surferskim gitarama kakve su se nosile na britpop sceni osamdesetih. „Have You“ je pak naklon prema Pretendersima ili Echo And The Bunnymen iz dana hita „Lips Like Sugar“ (1987.). Retro trip po istom stilskom itinereru se nastavlja sa „Not So Proud“, „Eden“, „Beat The Hart“, „Rocks“ – brojevima koji, mada ne donose odveć originalnoga, mogu ući na svaku kompilaciju gitarskih dreamy pop bendova osamdesetih.

„Give It Up“ u priču Talliesa unosi stilizirani reggae (koji veoma dobro paše uz zvečeću gitaru Dylana Franklanda) te zarazno ljepljivu pop melodiju dok se zaključna „Easy Enough“  ponovo približava ranim Pretendersima uz sve postojeće stilske odrednice već zastupljene na albumu.  

Konačna ocjena albuma ovisi naravno o osobnim glazbenim ukusima pa će starim fanove Sundaysa, Smithsa, Ocean Colour, LA’s-a, Cocteau Twinsa, Echo And The Bunnymen… Tallies zacijelo biti nostalgični okidač za pogled unatrag. Naravno, drugi ključni faktor je osobni stav prema retrou. No kad se sve zbroji i oduzme ako i ne donose ništa novoga što starije uši već nisu čule, debitantski album banda iz Toronta nema ni jednu slabu pjesmu već nudi vraški zabavan i zarazan gitarski pop koji zaslužuje eksploataciju na radijima.