THE NATIONAL “I’m Easy To Find” – Muško-ženske priče velikog benda

The National su očito još jednom bljesnuli. Zacijelo na radost i brojnih domaćih fanova koji su ih odavno na albumima i u živim nastupima, prigrlili kao svoje

Piše: Zlatko Gall

THE NATIONAL
I’m Easy To Find
4AD
****

Osmi album Nationala “I’m Easy To Find” iznuđen je kolaboracijom s redateljom Mikeom Millsom na istoimenom kratkom filmu/projektu pa ne čudi da je filmaš, mada nije glazbenik, na albumu potpisan kao ko-producent. Iako bi se zbog suradnje redatelja i benda moglo pretpostaviti da je album odrađen kao filmična zaokružena priča i companion filmu, njegov jednosatni sadržaj (čak 16 brojeva) nije doslovno ograničen i uvjetovan  pričom već još jedan tipičan projekt benda s intimističkim materijalom (koji lovi atmosferu filma) i slojevitom glazbom.

Dio albuma donosi skladbe nastale na sessionu tijekom snimanja albuma “Sleep Well Beast” no apsolutna novost su brojne suradnje s pjevačicama poput Sharon Van Etten, Gail Ann Dorsey – česte Bowiejeve glazbene suradnice, irske pjevačice Lise Hannigan i Kate Stables u ulozi vokalnih partnera (i pozadinskih vokala) što Mattu Berningeru omogućava fino tkanje tema različitog emocionalnog naboja i to novim izražajnim sredstvima. Ujedno i instrumentalnom geniju Aaronu Dessneru priliku za širenje zvučne slike i eksperimentiranje kojem je uvijek bio sklon. Album je – s izuzetkom nekoliko brojeva poput “You Had Your Soul With You”, “Where Is Your Head” i oporo-slatke “Rylan” – mahom atmosferski te posve drugačiji od prethodnog projekta iz 2017. mada od početka do kraja nosi pečat Nationalovog autorstva i izvedbe. Uvodna “You Have Your Soul With You” zorno pokazuje da gostujuća grla nisu dodatni ukras, puki ornament na zvučnoj slici već ravnopravne sudionice studijske alkemije. Dapače, Sharon Van Etten i ostale pjevačice kao vokalne partnerice u duetima u brojevima poput nježne atmosferske “Oblivions”,  živahne “Where Is Her Head”, te ritmički razlomljene “The Pull Of You” s iznimnim uletima bubnja, djeluju poput ravnopravnih sugovornica u pomno domišljenim muško-ženskim dijalozima. Učinak je dvostruk: postignuta je željena atmosfera emocijama natopljenog broja te dodatno naglašena njegova melodioznost.

Ni ovaj album nije lišen čudesnih trenutaka. Jedan od njih je melankolična “So Far So Fast”, ali tu su i naslovni broj (s odličnom uporabom elektronike sparene s puhačima u lucidnom Dessnerevom aranžmanu koji uz sintove i gudače – sveprisutne na albumu – koristi i ptičji pjev u kreiranju rasplinute zvučne slike) te epska gotovo sedmominutna “Not In Kansas” s Beringerovim baritonom iznad indie-folk “podloge”.   

The National su očito još jednom bljesnuli. Zacijelo na radost i brojnih domaćih fanova koji su ih odavno na albumima i u živim nastupima, prigrlili kao svoje. S pravom.

The Nationa, fotografija: Emanuela Tomino/Mixer.hr