Tús Nua – najzanimljivije glazbeno iznenađenje 2017. godine

Zagrebački tročlani bend, Tús Nua, svakako se može smatrati glazbenim iznenađenjem godine. Svojim debitantskim izdanjem “Horizons” diskretno su se ušuljale na glazbenu scenu 15. rujna ove godine, a album je mahom počeo osvajati publiku i kritiku. Onima koji su ga propustili poslušati, osim što ga mogu pronaći na Bandcamp stranici benda, svakako preporučamo da ne propuste njegovo koncertno predstavljanje sljedeći četvrtak 14. prosinca u zagrebačkoj Tvornici kulture.

Svoje studijsko izdanje Jordi Ilić, Jelena Božić i Matea Milevoj najavile su singlovima “Matches” i “Geysir”, a više o samoj ideji albuma, njegovoj realizaciji i divnim ljudima koji su direktno ili indirektno utjecali na njegovo stvaranje otkrile su nam u današnjem intervjuu.

Tús Nua ili novi početak. Prvo duo, pa trio, solo projekt pa opet trio, koliko sam (uspješno ili neuspješno) uspjela pratiti, projekt je nakon dvije godine napokon pronašao ravnotežu i ustabilio se u ovoj postavi što je rezultiralo studijskim izdanjem koje se ubrzo istaknulo kao jedno od najzanimljivijih iznenađenja ove godine. Provedite nas kratko kroz ta mala preslagivanja i otkrijte koje su zanimljivosti pratile realizaciju vašeg prvijenca?

JORDI: Pa da, Tús Nua je svakako nekoliko puta počinjala iznova. U početku je to bio solo projekt, onda su s vremenom kroz bend prošli neki ljudi s kojima sam se razišla mirnim putem. Jednostavno se nismo toliko poklopili kreativno, rasporedom i slično kao u ovom izdanju.

MATEA: Da, bend je prošao nekoliko faza što se tiče postave. Ja sam se posljednja priključila, što se dogodilo sasvim slučajno. Iako sam znala da bend postoji otkad je izdan prvi EP, Jordi i Jelenu sam  upoznala samo mjesec dana prije nego smo snimile prvi singl “Matches”.

JELENA: Jordi je bila Tús Nua kad sam ja došla u priču. Počele smo svirati skupa kao dvije gitare bez ritam sekcije. Onda se pojavila Matea u Močvari s rečenicom: „Trebate gitaru možda za bend?“, što bi, vjerujem, bila zanimljiva postava, ali se uskoro zaljubila u bas pa smo nastavile tako.

Koja se ideja vrzmala u vama u startu ovog kreativnog pothvata? I na kraju svega, jeste li zadovoljne njegovim ishodom?

JORDI: Zapravo je teško uprijeti prstom u jednu ideju. Dosta pjesama s ovog albuma je nastalo prije 2 ili 3 godine, ali su od tad „promijenile ruho“. Imale smo ideju da uzmemo hrpu tih nedorađenih ideja i napravimo od njih nešto čime ćemo biti zadovoljne. Nekoliko smo puta odgađale izdavanje albuma, većinom zbog toga jer nismo htjele, kako smo to često tijekom snimanja govorile, pustiti neki poluproizvod u javnost. Prostora za napredak uvijek ima pa tako i na ovom albumu postoje stvari koje su mogle biti bolje, ali ja sam zadovoljna ishodom.

MATEA: U razdoblju u kojem smo počele zajedno svirati većina je pjesama s albuma imala nekakav temelj, na osnovi toga smo te ideje zajedno razvijale idućih godinu dana. Drago mi je da smo imale priliku u nastajanje albuma uključiti talentirane ljude koji su bili  bitan dio stvaranja ovih pjesama, mislim da možemo biti više nego zadovoljne rezultatom.

JELENA: Mislim da nismo znale točno u što se upuštamo, samo smo krenule sa sviranjem. Prvo u Jordinoj sobi u našem starom stanu, onda po raznim garažama dok sad imamo prostor gdje smo lagano pustile korijenje. Bio je to krasan, topli moment kad smo shvatile da se svakoj sviđa ono šta druge dvije rade i naravno da sam zadovoljna time, bez obzira na to koliko je album na kraju ispao dorađen ili nedorađen. Bitna je kontinuiranost.

No, „Horizons“ nije prvo izdanje Tús Nua. EP „Existence“ negdje se zagubio putem, nema ga na vašem Bandcamp profilu?

JORDI: Tako je, Tús Nua je nekoć izdala EP „Existence“ s četiri pjesme. Tad smo u bendu bile Marija Mađor-Božinović (koja je u međuvremenu postala badass fizičarka) i ja, a s obzirom da ona više nije u bendu i bend je napravio veliki zaokret, makli smo taj EP s interneta. Da ne zbunjujemo ljude.

JELENA: „Existence“ sam konstantno slušala onu zimu kad je ova priča krenula, sjećam se da sam udaljenosti po gradu mjerila brojem Introa X. Stvar je u tome da je ovo sada drugi projekt pod istim imenom.

Album „Horizons“ planirate predstaviti u Tvornici kulture 14. prosinca, čemu se jako veselimo, no tokom godine dana ovih devet pjesama koncertno je zaživjelo ne samo na domaćem terenu već i na mini turnejama po Sloveniji, Austriji i Belgiji. Upravo mi je ovaj fenomen izuzetno zanimljiv i neobjašnjiv, da zaista vanserijska imena domaće scene uvijek lakše pronađu put do pozornice na stranom tržištu. S kojim izazovima ste se po tom pitanju susretale?

JORDI: Stvar je u tome da su vani uvjeti svirki puno bolji, a i lakše je pronaći svirke (ako se dovoljno rano krene s bukiranjem). Trenutno planiramo neke mini turneje za 2018. i definitivni izazov je uskladiti rasporede.

JELENA: To je laž! U ovoj postavi smo svirale u Grazu. Tús Nua je ranije svirala te lokacije. To na stranu, logično je da je lakše naći gig u Europi nego u Hrvatskoj. Veća je. Time je otvorenija… Ima više ljudi. Ima više stejdževa. Ima više prostora za prezentaciju.

Ona narodna kaže – svaka ptica svome jatu leti, pa ste tako oko sebe okupile jednako talentirane i kreativne ljude koji su pridonjeli stvaranju ovog albuma. Ivana Picek, ŽEN, ###, Lucija Potočnik, Vedran Kovačić-Beli…sigurno se tu krije još imena koja su direktno ili indirektno utjecala na ovo ostvarenje, ali imam osjećaj kao da se radi o sceni unutar scene koja ispod radara živi punim plućima oslobođena nepotrebnog pretencioznog fokusa?

JORDI: Okružene smo divnim ljudima, svakako imamo sreće po pitanju toga! Ja bih svakako spomenula Emerge Doru koja je neko vrijeme svirala bubnjeve za Tús Nuu pa je tako i utjecala na pojedine aranžmane. Npr. “Fight” smo smislile kad smo joj Jelena i ja bile u posjeti u Njemačkoj nakon što nam je odgođen let. Čak i nakon što smo shvatile da ne možemo svirati zajedno zbog udaljenosti, nastavila nam je pomagati super savjetima. Spomenula bih i svog brata. Neko vrijeme nismo imale prostor za probe, tako da smo vježbale u našem stanu. Nikad se nije požalio, čovjek sa živcima od čelika. Ima tu još puno ljudi koje bi se dalo spomenuti, osim navedenih. Ali scena je uistinu divna, bar ovaj „naš“ dio; uvijek si ljudi pomažu. Nedavno nam je trebala oprema za nastup na Radio Studentu i Mišo iz Seinea, kojeg nisam ni upoznala do tad, nam je bez problema problema posudio svoju. Krasni ljudi posvuda!

MATEA: Mislim  da su u istoj poziciji više-manje svi bendovi s ovih prostora. Imamo velik broj talentiranih glazbenika i izvan domene alternativne glazbe o kojima se nažalost ne priča često u popularnijim medijima, istaknula bih Dinu Rizvić, jazz kantautoricu koja je trenutno u Londonu. Super je osjećaj znati da si okružen talentiranim ljudima od kojih možeš puno naučiti, pogotovo kad ti isti ljudi sudjeluju s tobom u procesu stvaranja nečega u što ulažeš puno truda i vremena. Na kraju dana, mislim da takve situacije podsjećaju svakog od nas zašto smo kao klinci odlučili uzeti neki instrument u ruke.

JELENA:  Da, okružene smo ljudima s nama bliskim motivima, ljudima kojima je u fokusu stvaranje, u kakvoj god formi, a ne dokazivanje ili što već pokreće neke grupe. Nema tu pretencioznosti, samo puno podrške i entuzijazma.

Eva Badanjak (ŽEN) vam je osmislila zanimljivu naslovnicu albuma, kao i dizajn mercha, a kad sam vidjela da ste ručno tiskale majice (u kuhinji?!), ta sirova poetika stvaranja me još jednom podsjetila na ### i This Town Needs Posters. Koliko vam je bitan (ili samo zanimljiv) taj neizostavan element glazbenih izdanja i planirate li tome i ubuduće davati toliku pozornost?

JORDI: Sviđa nam se ta ideja da radimo puno toga same i uz pomoć talentiranih ljudi oko nas. Izrada majica je bila dosta zabavna, osim dijela gdje je kuhinju trebalo očistiti nakon toga. Neko vrijeme smo čak pričale o DIY tiskanju albuma, to će se možda desiti u nekom ograničenom izdanju u budućnusti. Mislimo da je taj element važan pa ćemo mu se i dalje nastaviti posvećivati.

JELENA: Nismo lijene, uzbudljivo nam je vidjeti što se sve možemo napraviti vlastitim i još ponekim prijateljskim rukama, pa i s rupama.

Uzimajući u obzir vrlo izglednu mogućnost šireg proboja na scenu, s kojim ste se izazovima susretale kad su u pitanju medijski tretman, odnos kritike i publike prema vašem radu?

JORDI: Mislim da je najveći izazov ljudima pravilno napisati moje ime ili ime benda.

MATEA: .Zasad nismo imale negativna iskustva što se toga tiče, a Jordino ime ni ja nisam na prvu “ulovila”, pa ako se još nekom to dogodi, oprostit ćemo mu.

Nedavno smo se susrele na tribini Književnog petka koja je pokušala postaviti pitanje i utvrditi razinu rodne neravnopravnosti na hrvatskoj glazbenoj sceni. Nažalost bez zaključka i bez zastupljenosti glazbenica, producentica, diskografkinja, promotorica…(barem ne za stolom) u toj debati stvari su ostale nedorečene. Koja su vaša iskustva i stavovi po tom pitanju?

JORDI: Meni je bilo žao vidjeti da je prevladavala atmosfera koja bi se mogla okarakterizirati kao velika posljedica (benevolentnog) seksizma. Mislim da je ogroman problem to što se opet rasprava svela na to kako žene, eto, očito nisu dovoljno talentirane ili zainteresirane za bavljenje glazbom, zapostavljajući dio da jednostavno žene nemaju jednake životne prilike kao muškarci. Ako posijete istu pšenicu na kamen i na zemlju, i ova prva ne nikne, ne možete kriviti pšenicu.

MATEA: Moja su iskustva pozitivna. Naravno, ne mogu govoriti u svačije ime, zato se nadam da će se u bližoj budućnosti organizirati još jedna tribina slične tematike.

JELENA: Nisam očekivala da će ono otići u smjeru svi-smo-isti-bitno-je-zalaganje, jer nismo, i nije. Cijela se rasprava vodila oko recenzije, a ne rodne neravnopravnosti i pozivanja diskriminacije u kuću do kojih takve recenzije u nizu drugih nesretnih faktora vode. Dvoje jednako talentiranih ljudi s istim žarom prema tome što rade mogu bit u nejednakim pozicijama iz puno razloga. Tek kad se to shvati kao naša realnost, možemo pričat o tome kako iskorijeniti diskriminaciju.

Iz vaše perspektive, kakav je pogled na općenitu glazbenu scenu? Da li misilite da ćete pronaći udobno mjesto za smjestiti se u hrvatskoj glazbenoj industriji ili je izglednije da ćete se (eventualno) prikloniti stranom izdavaču ili pak zadržati kontrolu po DIY principu?

JORDI: Stvar s hrvatskom publikom je da je brojčano ograničena, bar u slučaju našeg žanra, koji god da on bio. U nekom trenu, čak i da se udobno smjestimo na scenu, mislim da to i dalje neće biti dovoljno za naše aspiracije i kapacitete. Rado bismo se priklonile nekom stranom DIY izdavaču, ako ikome. Jako nam je važno zadržati kreativnu slobodu, tako da je to na prvom mjestu, sve ostalo ovisi o tome.

MATEA: Iskreno, ne razmišljam toliko o tome. Bitno mi je da sam okružena ljudima s kojima volim i želim svirati, hoće li to biti u kontekstu DIY benda ili ne trenutno mi i nije previše bitno.

JELENA: Ne želimo raditi kompromise, priklonile bismo se nekome kome bi to pasalo. Bitnije nam je znati da možemo raditi po svom i da mi odlučujemo kako ćemo zvučati, nego da imamo jako ime iza sebe. Dakako da bi bilo sjajno imati podršku od istomišljenika koji bi u to i uložili, ali se time ne zamaramo.

Koje su vizije i planovi za Tús Nua u dogledno vrijeme? Koje sve datume i događaje vrijedi držati na radaru?

JORDI: Dosta svirki za 2018. U nekom trenu ćemo, kad nam dosadi Horizons, početi raditi na drugom albumu, nadam se. Iako se neke ideje već javljaju, ali smo se odlučile iskoristiti sve što možemo od ovog albuma. Svakako preporučujem dolazak na našu koncertnu promociju albuma u Tvornici kulture 14.12. Bit će divnih gostiju.

Za kraj intervjua, u slučaju da smo nešto preskočili, Tús Nua su uskočile s riječ-dvije i time nas ostavile u slatkom iščekivanju nadolazeće svirke…

JORDI: Nisam ni jednom spomenula Slowdive u ovom intervjuu pa da održim običaj, evo.

MATEA: Budući da me Jordi prestigla, ja ću spomenuti Mogwai pa Jelena može spomenuti Boris. Vidimo se 14.12. u Tvornici!

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)