Urban&4 & Zagrebačka filharmonija – Trijumfalni koncertni “urbanizam”

Koncertni projekt Urbana, Četvorke i filharmoničara sve je samo ne "još jedan koncertni album"

Piše: Zlatko GALL

URBAN&4 & ZAGREBAČKA FIILHARMONIJA
“Urban&4 & Zagrebačka filharmonija”
Croatia records
****1/2

Nije da sam baš odveć sklon kolaboracijama simfoničara i rockera no, ako itko može izvući dobitak iz takve – mnogi drže „neprincipijelne koalicije“, tada su to samo izvođači i bendovi prepoznatljivog i jakog autorskog profila te osobnosti i vokala na sceni poput nekoć Elvisa Costella ili Metallice ili pak Urbana i njegove Četvorke.

Lanjski koncert iz Lisinskoga pretočen u album, odnosno suradnja Urban&4 sa Zagrebačkom filharmonijom pod ravnanjem Krešimira Batinića te aranžerom/gitaristom Antom Gelom – koji je mnogo puta odradio slične projekte – zaslužio je palac gore. Već od uvertire koja je širom rastvorila prostor za snolike, ali i dramatične obrade te bila – i umetcima Urbanovih brojeva – logičan uvod u prvi broj “Ruke” s čvrstom Četvorkom u prvom planu skladbe podložene gudačima, dalo se naslutiti kojom će trasom koncert ići. Jer, očito filharmoničari nisu tu kao “artistički” privjesak niti kao blještavi staniol u koji će se umotati osrednja glazbena roba već pravi partneri, suradnici na projektu kojim se nastoji – i uspijeva – dati dodatnu dimenziju izvanserijskom pjevaču i njegovom ništa slabijem bendu. Poštujući, dakako, njihove “artističke gabarite” i osobnosti.

Stoga je Urbanov vokal bljesnuo punim sjajem, sugestivan i moćan u šapatu i vrisku, već u idućoj “Odlučio sam da te volim”. Skladba je, naime, dobila primjerenu dogradnju filharmoničara uz iskorak prema baroknom popu kojim su još više naglasili lirski karakter, ali i dramatski naboj broja neočekivano okončanog usnom harmonikom. A takvih je neočekivanih, no uspjelih aranžerskih rješenja bilo u svakoj skladbi.  U “Samo” elementi baroknog popa su još očitiji s moćnim uvodom gudača i dramatičnih timpana prije nego li temu uz akustičnu gitaru razigrale flauta i Urbanov gotovo “šansonjerski” vokal. I ovaj je veličanstveni broj apsolutno profitirao Gelovim aranžmanom. Kao i sljedeća “Glas jeka” s uvodom u “cinemascopu” na tragu velikih filmskih glazbenih tema. Četvorka ni u ovakvim brojevima nije “statirala” već je u drugom dijelu skladbe preuzela ulogu partnera u kreiranju zvučne slike. Čak ni amblematska “Moja voda” nije izgubila ništa od izvornog šarma. Dapače, filharmoničari su joj dali iznimnu nadgradnju lirskim uvodom i precizno ubačenim elementima drame sa “sudbinskim” timpanima koji nisu nasilno nakalemljeni već organski srasli uz gitarski solo i filigranski učinak Četvorke. “Nebo” je započelo žestokim ulaskom benda uz robustan bas diskretno podržan gudačima, a zaključeno filharmoničarima koji su temu odvukli u kozmički prostor s primislima na “Odiseju u svemiru”. “Sutra ćemo pričati” čista je pak drama na tragu najboljih komada Scotta Walkera nabijena emocijama uz izniman aranžman koji je uključio cijeli orkestar, a “Žena dijete” maestralna revizija Urbanovog standarda izvedena samo vokalom uz Kvartet Flauta.

“Kuća sjećanja”, otvorena akustičnom gitarom, gudačima je dobila idealnu ovojnicu te “filmičnu” završnicu dok je “Black Tattoo” – s onim uvodnim basom koji podsjeća na riff iz “Touch Me” Doorsa – uletima puhača i gudača još više nabrijan i pretvoren u savršeni komad art-rocka. Četvorka je moćna, a reperski umetak – sjajan! “Mjesto za mene” je također novi ogledni komad urbanovskog art-rocka u partnerstvu s filharmoničarima koji je dobio završnicu zbornim pjevanjem publike i atmosferom “za rezanje vena”. Bila je to odlična uvertira za “Malu trubu” s egzercirskim uvodom doboša i trube – pravu senzaciju koncerta kojoj su filharmoničari skrojili čudesno himničko ruho, a Četvorka dala začin paprenog rocka. Zaključni “Astronaut” aranžmanom je odvučen u melankoliju prošlih vremena s K und K štihom uz Urbana, koji je po tko zna koji put pokazao da je pjevač za najveće domete.

Koncertni projekt Urbana, Četvorke i filharmoničara sve je samo ne “još jedan koncertni album” ili projekt “kupovanja vremena” prije novog studijskog albuma. On je reprezentativan zgoditak u ionako odličnoj Urbanovoj diskografiji.