VEDRAN ZEC “Homecoming” – Utabanim stazama fusiona

Fusion ili, ako ćete, jazz rock se ponovo "nosi".



Piše: Zlatko GALL

VEDRAN ZEC
Homecoming
(Intek Music)
***

Fusion ili, ako ćete, jazz rock se ponovo „nosi“. Lijepi dio domaće produkcije s predikatom jazza stoga zvuči kao da smo u sedamdesetima usred vrtloga mainstream fusiona koji je nastao nakon što je svijet razdrmao potres Milesova „Bitches Brew“.  Prvijenac osječkog gitariste Vedrana Zeca „Homecoming“ kojeg je s družinom (klavijaturistom Davorom Dedićem, basistom Dariom Hlebom i bubnjarem Damirom Galekovićem) snimao tijekom prošle godine, nije iznimka. Većina brojeva albuma ima methenyjevsku (ili stanićevsku) gitaru, pitke melodijske linije i – često – fluidnu „ajmo sve laganini“ atmosferu koja podsjeća na „ambijentalnije“ teme prog-rock-jazz. Što, naravno, može biti po guštu publike sklone jazzy meditativnim brojevima koji mogu poslužiti i kao nenametljiva zvučna kulisa.

Najbolji rezultat se postiže  u brojevima poput „Song No.8“ kad bend zaokreće trasom kojom se kretao Elvis Stanić Group u skladbama poput „Ayera“ ili Return To Forever u lirskim rasplinutim  temama poput „Shadows Of Io“ te „Like Minded“ s naglašenijim učinkom ritam sekcije i razigranim klavijaturama.  Zaključna „Always Sunny (on 75)“ je možda najzanimljiviji broj albuma s promjenama tempa, odličnom gitarom i svirkom cijelog benda (koji, uzgred rečeno, zajednički potpisuje sve aranžmane).

„Homecoming“ ne donosi baš mnogo novoga no – baš kako to piše u promotivnom materijalu diskografske kuće – melodijskim linijama, suvislim glazbenim rješenjima i „uhougodnim“ prošetavanjem utabaanim stazama fusiona, može pasati jazzy slušateljstvu „bez obzira na preferirani glazbeni stil“