Dvanaesto izdanje Velike rock eksplozije (VRE) će se održati od 24. do 29. rujna, kada će na pet zagrebačkih lokacija nastupiti ukupno osam izvođača.

Ovogodišnja manifestacija započela je u utorak, 24. rujna (19 h), u udruzi Suncokret-OLJIN (Jurišićeva 25) koncertom za djecu s posebnim potrebama. U srijedu (25.9.) VRE seli u zagrebačku glazbenu knjižaru Rockmark, gdje nastupaju kantautori Zvonimir Varga i Frik iz kvarta. Klub Pločnik (26.9.) je domaćin koncertu grupa Damar i Castaway Souls, središnja večer Velike rock eksplozije #12 odžava se u klubu Boogaloo, u petak, 27.9., a nastupaju Neno Belan i Gretta dok je posljednja festivalska večer (subota, 28.9.) rezervirana za nastup Lili Gee u klubu Route 66.

Klub Pločnik (26.9., 21 h) je domaćin koncertu grupa Damar i Castaway Souls. 

Castaway Souls je glazbeni projekt iz Siska predvođen gitaristom, vokalom i autorom Louisom Juckovichem. Širok spektar glazbenih utjecaja i raznovrsnost tekstualnih tema najavljuju interesantan debitantski studijski album, a ususret dvanaestom izdanju Velike Rock Eksplozije, Mixer.hr saznaje sljedeće:

Kada i zašto ste osnovali bend?

Castaway Souls je startao 2013. godine kao moj osobni projekt, na bazi nekakvih stotinjak naslova koji su se taložili godinama u mojoj ladici. Neke sam svojedobno izvodio s nekim bendovima s kojima sam djelovao, a ostali su čekali svoj pravi trenutak. Kako je vrijeme odmicalo i količina snimljenog materijala rasla, pojavila se i želja za objavljivanjem promotivnog CD izdanja, a zatim i za okupljanjem banda. Bazna ideja čitave priče, od trenutka donošenja odluke o formiranju benda, bila je u komunikaciji glazbom. To je sjajan poligon za prenošenju pozitivne energije, kako unutar ansambla, tako i na van. Obnovili smo stara iskustva i odlučili podijeliti svoje sadržaje s publikom. To je najbolji način da glazba praktično zaživi i postane bitan sadržaj nečijeg života.

Koji su izvođači najviše utjecali na Vašu glazbu i svjetonazor?

Kad govorimo o svjetonazoru, moram spomenuti osamdesete godine, kada sam stasao kao glazbenik. Naime, u to su se vrijeme društva okupljala prema glazbenim afinitetima. Taj je vid umjetnosti iznimno utjecao i na mene. Odrastali smo i gradili se kao osobe uz stihove Boba Dylana, Brucea Springsteena, Leonarda Cohena, upijali atmosferu koju je glazbom emitirao U2, učili o povijesti od Iron Maidena. Čitav je niz domaćih i svjetskih imena koja su nas formirala u osobe kakve smo danas, živeći glazbu.

Imate li menadžera, nekoga tko Vam pomaže u medijskoj promociji i organizaciji koncerata ili sve radite sami?

Na samom početku djelovanja ovog projekta, svemu sam pristupao sam, no u posljednje četiri godine ostvrujemo iznimno dobru suradnju sa Sponom pa zajedničkim idejama nastojimo plasirati priču na tržište.

Volite li više svirati na festivalima, pred većim brojem ljudi ili su Vam draže klupske svirke?

Probao sam i jedno i drugo i moram konstatirati da ipak više volim velike auditorije. Skloniji sam intenzivnijem adrenaliziranju. Mali prostori su prikladniji za tihe akustične svirke. Kontakt s publikom je intimniji. No, u zadnje vrijeme smo kao bend naklonjeniji električnom izričaju, a takvoj, glasnijoj glazbi više odgovaraju veći i masovnije posjećeni prostori.

Daju li radijske stanice dovoljno prostora mladim i alternativnim izvođačima?

Posljednjih godina imam dojam da su mediji na auto-pilotima. Radio stanice na programiranim play-listama. Možda se varam. Postoje li uopće više glazbeni urednici? Nekada je i publika bitno utjecala na odabir glazbe na radiju.

Kakva je HR glazbena scena? Ima li u HR dobrih bendova?

Činjenica je da imamo briljantnih autora. Oduvijek. U svim generacijama. U svim žanrovima. Danas su mladi autori i izvođači prepušteni gotovo isključivo sebi. Internet je praktično jedini oglasni pano. Kada bismo ponovo oživjeli naviku sviranja u klubovima i termine svirki postavili u 19:00 ili 20:00 sati, uz srčaniju podršku radija, možda bismo saznali koje blago zapravo posjedujemo.

Koji koncert Vam je ostao u najboljem sjećanju? A u najgorem?

Loše uspomene sam odložio u tamniji kutak sjećanja i ne koristim ih prečesto. A u jednoj od najljepših uspomena mi je ostao humanitarni “Koncert za djecu junaka” održan na stadionu NK Radnika u Velikoj Gorici 1994. godine. Uz plemenit povod za održavanje koncerta i stotinjak izvođača sa hrvatske glazbene scene, ponosan sam što sam i ja imao priliku tada nastupiti s grupom Gospodari snova.

Smatrate li da su festivali poput Velike rock eksplozije dobri kao odskočna daska mladim bendovima ?

Nesumnjivo. Ovakva vrsta festivala i ovakav tip prezentacije najbolja je platforma za izgradnju svakog nastupajućeg banda individualno, ali i za osvježavanje glazbene scene uopće. Publika uvijek traži nešto novo i originalno. Takvi se sadržaji u pravilu prezentiraju na festivalima kao što je Velika rock eksplozija.

Osim nastupa na Velikoj rock eksploziji kakva je koncertna aktivnost? Planirate li nove nastupe, ima li već ugovorenih datuma i kakvi su općenito trenutni planovi? Radite li na novom materijalu?

Do sada bilježimo svega nekoliko promotivnih nastupa, no svakako je daljnja terenska aktivnost u prvom planu. Kako su naši stihovi na engleskom jeziku ideja nam je proširiti doseg promoviranja i na inozemstvo. Prije svega toga, a nakon dva najavna singla, Touch Down i Traveling, do kraja godine ćemo imati gotov i novi LP.

Ulaznice za Veliku Rock Eksploziju #12 u prodaji su putem Eventim i Entrio sustava, Dirty Old shopu, knjižari Rockmark te na blagajni kluba (radnim danom od 10-16 h).