Vinilne priče – zvučni zid II

vinilne-priceOko godinu i pol nakon zbirke priča uvezanih motivom rock glazbe „Zvučni zid“ (VBZ, 2009.), novinar Večernjeg lista Arsen Oremović uredio je novu, svojevrstan (samoopstojeći) nastavak „Vinilne priče – zvučni zid II“ (222 str., Menart, 2011., 1 c/b fot.), ponovno s 28 priča iz pera 28 autora raznih profila – književnika, novinara, filmskih redatelja, glazbenika, glumica, majstora tona, televizijskih urednika – i s istom pokretačkom temom. Ne umanjujući kvalitetu prvijenca, nije teško ustvrditi kako se „Vinilne priče“ čine zaokruženijima i dojmljivijima od prethodnika, ponajprije zato što su, tek uz pokoju iznimku, sve ovdje prikupljene priče uistinu duboko nadahnute zanesenjačkom ljubavlju, strašću, zaluđenošću, opsesijom autora prema rocku (i pripadajućem). I k tome, uglavnom jako dobro napisane.

Prije svega namijenjene ljubiteljima pop-rock glazbe koji će u njoj, iz priče u priču, sa zadovoljstvom prepoznavati brojne aspekte te ovisničke „bolesti“ – od (ne uvijek sasvim) jednostavnog uživanja u poigravanju ikonografijom i mitologijom (Ana Majhenić, Nenad Rizvanović, Ante Perković, Đelo Hadžiselimović, Hrvoje Šalković, Marko Smiljić), preko diskofilije i audiofilije (Srđan Gojković Gile) ili nostalgično-problemskih osvrta na početke vlastite zaraze (Goran Tribuson, Renato Baretić, Ognjen Sviličić) do posve ozbiljnog uvažavanja rocka kao svjetonazorske odrednice (Aleksandar Dragaš, Arsen Oremović, Hugh Cornwell) – „Vinilne priče“ šarmiraju raznolikošću spisateljskih stilova i odnosa prema subjektu te kao cjelina čine upečatljiv kompendij razina doživljajnosti „vražje glazbe“, bilo da je riječ o realistički ili fantastički fikcijskim zapisima ili, pak, o dokumentarističkim crticama, bilo da su u prvom planu nemimoilazni prvaci poput Elvisa, Beatlesa, Dylana, Stonesa, Clasha, Springsteena, Bowieja ili Pink Floyda, ovdašnjoj javnosti slabo poznat francuski kantautor Benjamin Biolay, izmišljena ex-Yu zvijezda zabavne glazbe Vlasta Borassi, izmišljeni (?) riječki pankeri Trsatski kurci ili, pak, legendarni toponimi poput Hotela Chelsea, Ulice MacDougal, OKC-a, New Orleansa, odnosno raznovrsni osjećaji, razmišljanja i sanjarije u koje se lakše otiskujemo uz poticaj glazbene čarolije. Povrh toga, zbroj priča, vješto razdijeljenih na sadržajno-motivski logična poglavlja, sastaje se u univerzalniju sliku, mahom neveseo odraz određenog duha s naglaskom na zapažanja o prolaznosti i (be)smislu života (većina autora rođena je prije 1971.g., dakle ugazila je u sredovječnost), skica za portret vremena i mjesta i to ne samo ovdašnjeg, jer su „Vinilne priče“, svake pohvale vrijedno, izvanregionalno internacionalizirane (međunarodnizirane?) pa su spisateljske doprinose (ekskluzivno!) priložile i ozbiljne svjetske njuške poput bivšeg člana Stranglersa Hugha Cornwella, britanskog dokumentarista Leslieja Woodheada, američkog dobitnika Oscara za najbolji zvuk Kirka Francisa i neworleanskog džezera Bena Jaffea.

U pokušaju izdvajanja favorita – svatko će, dakako, pronaći vlastite – navedimo žestoko crnohumornu egzistencijalističku „Božićnu priču Srđana Gojkovića“ Gorana Gerovca, do nasmijavanja duhovite „Izbjegličke zapise (fragmente)“ Ane Majhenić, Tribusonov „Blonde on Blonde“, „Komu“ Edija Jurkovića i „Kajgod blues starog rokera“ Borivoja Radakovića te gorkaste propovjedno esejističke refleksije o vlastitom sudjelovanju u svijetu rocka, emotivno društveno angažiranu Dragaševu „Iz predgrađa u predgrađe“ i pankerski nepristojan (Boli me kurac!) „Tetrapunk“ Nenada Marjanovića Frica.

Autori ostalih priča su: Alen Bović, Mario Brkljačić, Velimir Grgić, Domagoj Jakopović Ribafish, Krešimir Mišak, Mirela Priselac Remi, Danijela Stanojević Majerić i Pjer Žalica.

Janko Heidl

srodno štivo – kratke priče o rocku:

„31 pjesma“, Nick Hornby (Algoritam, 2005)
„Cigarete i tablete“, Krešimir Blažević (Fraktura, 2007)
„Muzika“, Robert Crumb (Šareni dućan, 2008)
*„Pjesme uz koje ne plešem“, Dragan Todorović (Uliks, 2009)
*„Hi-fi fotelja“, Zoran Pongrašić (Knjiga u centru, 2009)
*„Zvučni zid“, ur. A. Oremović, B. Radaković (VBZ, 2009)
*„Gluhe laste“, Štef Bartolić (Fibra, 2010)
„Record Stories“, ur. Mojca Piškor (Aquarius Records, 2011)