Wardruna u Lisinskom – susret Zagreba s autentičnim nordijskim nasljeđem

Autentični norveški projekt, koji upotrebom tradicionalnih skandinavskih instrumenata revitalizira nasljeđe i tradiciju svojih korijena, podigao je oduševljenu publiku na noge

Tekst i fotografije: Emanuela Tomino / Mixer.hr

Magična privlačnost norveške dark folk senzacije Wardruna proširila se posljednjih godina poput požara – što putem interneta na krilima uspjeha serijala “Vikinzi”, što putem spektakularnih nastupa koje su fanovi imali priliku iskusiti tijekom koncertnih i festivalskih gostovanja Europom i svijetom. Njihovi uspjesi vrijedni su štovanja, tim više što se ovaj projekt nastao iz strasti dvoje entuzijasta početkom dvijetisućitih danas prometnuo u međunarodni kulturni fenomen jednako popularan i hvaljen među supkulturama kao i u mainstream medijima. Potvrdila je to i pomama za ulaznicama za njihovo premijerno gostovanje u Hrvatskoj koje su planule u rekordnom roku čim su puštene u prodaju.

Rijetko koje mjesto u Zagrebu bilo bi toliko prikladno za show ovog kalibra, koliko renomirana koncertna dvorana u samom centru Zagreba sa sjajnom akustikom. Autentični projekt, koji upotrebom tradicionalnih skandinavskih instrumenata revitalizira nasljeđe i tradiciju svojih korijena, fokus stavlja upravo na auditivno iskustvo slušatelja, a reakcije publike na prezentirano mahom su ekstatične. Svjedočila je tomu i šarolika publika od 1800 zaljubljenika u nordijsku kulturu okupljena sinoć u KD Vatroslava Lisinskog, koja je već od 19h sati uzbuđeno iščekivala oslastiti uho ovim glazbenim ritualom.

S obzirom da ovaj koncertni spektakl nije zahtjevao predgrupu, sva pažnja bila je usmjerena na Einara Kvitrafna Selvika i njegovu malu svitu koja nas je u polumraku provela kroz dvosatno spiritualno glazbeno iskustvo koje je jednakom mjerom svojom mističnom atmosferičnošću, kao i vokalnim talentima Selvika i Lindy-Fay Hella, sve prisutne ostavljalo bez daha.

Wardruna je večer otvorila s pjesmom “Tyr”, jednim od dragulja sa svoje hvaljene Runaljod trilogije, a sjene lursa koje su se poput duhova prošlosti oslikavale na pozadinskom platnu i njihov moćan zvuk koji je ispunio dvoranu odredili su početak ritualnog transa. Upravo širok spektar tradicionalnih skandinavskih instrumenata i sjajna vokalna izvedba na predstavljenom repertoaru, od radosti “Wunjo” do oproštajne ode “Helvegen”, izvlačio je iz publike oduševljeni pljesak nakon svake izvedene skladbe. Interakcija s publikom svedena je na minimum tijekom ovog duhovnog putovanja dok je glazba sama pričala priču o životu, a Selvik se Lisinskom obratio tek pred posljednju pjesmu pokušavajući pronaći riječi da se zahvali na ukazanom poštovanju i entuzijazmu hrvatske publike.

Obraćanje je iskoristio kako bi ukazao da Wardruna ne romantizira prošlost već iz svog nasljeđa novim interpretacijama za buduće naraštaje čuva sve ono što vrijedi spasiti, tim više što se nordijska kultura uvijek prenosila pjesmom. Uz pjesmu se rađao novi život, uz pjesmu se radilo, uz pjesmu se ispraćalo mrtve na posljednji počinak. “Pjevanje je lijek, koristite svaku priliku da pjevate čim više”, ukazao je okupljenima Selvik prije nego li su ritam bubnjeva i moćan zvuk roga započeli prizivati mističnost pogrebnog rituala i opraštanja.

Ovakva stimulativna večer nije mogla ne završiti gromoglasnim pljeskom i oduševljenjem koje je publiku diglo na noge, a Selvik i Wardruna za svu izraženu ljubav zahvalili su se još jednom uz bis tijekom kojeg su izveli prekrasnu “Snake Pit Poetry” i pozdravili zagrebačku publiku do sljedećeg susreta kojem se svi nadamo.

Fotografije s koncerta Wardrune u Lisinskom pogledajte OVDJE.