Sutra, 18. travnja u Vintage Industrial Baru ulovite sjajni trio Wille & The Bandits (Cornwall, Engleska) koji će publici u omiljenom zagrebačkom klubu pružiti ultimativan koncert u manirima blues rocka s utjecajima Creama i Jimija Hendrixa s moderniziranim zvukom stvara ugođaj sličan My Baby.

Prošle godine na poziv Joea Bonamasse ovaj trojac nastupio je na Sena Guitar Awardu u Nizozemskoj. Iza njih je i turneja s Deep Purpleom, John Butler Triom te brojni festivali i klupski koncerti koji se diče njihovim energičnim performansom. Prije četiri godine čak su bili svrstani u Top 10 bendova koje je veliki Glastonbury festival svrstao pod “must see”, a ovakav glazbeni pedigre bio je sjajan povod za razgovor s bubnjarem benda, Andrewom Naumannom.

Recite nam riječ više o vašem posljednjem glazbenom putovanju. Koja se ideja krije iza posljednjeg snimljenog albuma Wille & The Bandits?

Naše najnovije izdanje nosi naslov “Living Free”. Radi se o dvostrukom live albumu s kojim smo željeli fanovima isporučiti nešto što im direktno u domove donosi ono što bend predstavlja na pozornicama svojim nastupom. Iako smo ponosni na svoja studijska izdanja, naš cilj je uvijek bio nastojati rekreirati energiju i uzbuđenje koje obavija naše nastupe.

Glazbenici često stvaraju kroz prijašnja iskustva glazbe, svoje razumijevanje onoga što ona predstavlja, što su čuli, što bi voljeli čuti… Posljednje studijsko izdanje “Steal” donosi vrtlog blues rocka koji evocira rane dane žanra no nadilazi sve one uske okvire shvaćanja izričaja kao takvog.

Pokušavamo stvarati glazbu koju bismo i sami uživali slušati, ali imamo široku paletu utjecaja među bendovima. To uvijek rezultira novim zvukom, nekom vrstom fuzije stilova, no uvijek s jakim osjećajem prema onome odakle dolazimo.

Uz to postoji i niz zvučnih elemenata, uglavnom instrumentalnih, koji usporedbu s drugim bendovima čini nedovoljnom. Recite nam više o tome što donosite u toj zvučnoj slici.

Često nas uspoređuju s Pink Floyd. To vjerojatno proizlazi iz atmosferičnosti slide gitare. Ponekad s Led Zeppelin, moguće zbog moćnih riffova ili eklektičnog prizvuka naše glazbe. A usporedbe idu sve do Santane do čega dolazi vjerojatno zbog naše višestrane upotrebe perkusija. No, u samoj biti naše glazbe nastojimo stvoriti nešto u potpunosti jedinstveno. Ispravno ili ne, ljudi će uvijek nastojati uspoređivati kroz ranija iskustva.

Postoji li neka konkretna poruka kojom album “Steal” nastoji doprijeti do publike?

U stihovima se krije niz komentara kojima se referiramo na zloupotrebu prirodnih resursa naše planete i nedostatka empatije prema ljudima oko nas. Nadali smo se da će doprijeti do slušatelja i potaknuti ih na promišljanje, da možda pokušaju biti bolji ljudi.

Bez ugovora koji vas veže za određenu etiketu imate slobodu stvarati što god želite i kada god želite. Nakon što ste predstavili četiri LP albuma, ta sloboda i sam proces ovakvog stvaranja vam se sigurno zavukao pod kožu?

Obožavamo snimati i stvarati glazbu bez ograničavajućih faktora koje nameće izdavač. Imati umjetničku slobodu je za nas izuzetno bitno i nadamo se da nam dozvoljava da stvaramo najbolju glazbu u skladu s našim mogućnostima.

Je li pisanje i stvaranje glazbe prvenstveno emotivan i osobni ventil za vašu osobnost?

Muzičko stvaranje i jest najčišća forma osobnog izraza. Dok je zaista teško artikulirati emocije kroz riječi, glazba pruža toliko mogućnosti. Uzmite za primjer naš 15-minutni instrumental “Angel”. Ta pjesma prenosi toliko više emocija nego što bismo to ostvarili s vokalima.

Posljednjih nekoliko godina provodite na neprekidnim, uspješnim turnejama vozeći se od grada do grada, svakog mogućeg festivala… Što vas najviše privlači u tom svijetu nastupa i pozornica?

Nastupati uživo, bez obzira na mjesto, je izuzetno ispunjavajuće iskustvo. Energija koju možete izvući iz dobre publike ne samo da poboljšava vašu izvedbu već i opija snažnim naletom pozitivne energije.

Svakodnevni boravak na turneji može biti emotivno i psihički iscrpljujuć. Kako volite provoditi slobodno vrijeme na turneji? Što vas najbolje opušta i puni baterije?

Imamo tu sreću da nastupamo na najljepšim mogućim mjestima. Tako da nam je istraživanje novih mjesta i uživanje u lokalnim specijalitetima i gostoljubivosti najbolji ventil za stres.

Na tim turnejama nastupali ste rame uz rame nekih od najznačajnijih imena u povijesti glazbe, od Deep Purple, Quo i Bonamasse do John Butler Trio. Tu se sigurno našlo pamtljivih trenutaka za sjećanje?

Našao se tu naramak sjajnih uspomena, od kojih su neke malo mutne, a neke se ne bi smjele ponoviti ni u ludilu. 🙂
Turneja s Deep Purple je bila zaista nešto posebno. Sprijateljili smo se s ekipom i klavijaturist Don Airey se odazvao našem pozivu da zasvira s nama na posljednjem albumu.

Mora da ste ostavili dobar dojam. No, jednako upečatljiv dojam svojim energičnim izvedbama ostavljate i na publiku svih generacija i glazbenih pozadina…

Sjajno je kad se možete povezati s ljudima svih generacija. Neki su tokom svog života vidjeli najbolje od rock povijesti, a neki od njih dolaze na svoje prve koncerte u životu. Zaista je osvježavajuće gledati to s druge strane.

Ovo je sjajna prilika da u Zagrebu napokon poslušamo Wille & The Bandits. Prošlu jesen najavljeni koncert je nažalost odgođen, no očekujemo da će vaša jedinstvena vibra to nadoknaditi u Vintage Industrial Baru. Veselite li se sutrašnjem nastupu? Što zagrebačka publika može očekivati od ove svirke?

Jako smo uzbuđeni zbog ovog premijernog dolaska u Hrvatsku. Ni sami ne znamo što bismo mogli očekivati. Svaki nastup je jedinstven, različit od prethodnog i to je sastavni dio tih uzbudljivih epizoda. A što se tiče publike, ona može očekivati uvjerljiv miks rocka, bluesa, folka, funka i psihodelije odsviran sa strašću na suludim instrumentima.

(Emanuela Tomino/Mixer.hr)