Ponedjeljak, 25 ožujka, 2024

Kritika pjesme: Bruce Dickinson: Rain On The Graves

Storyteller Dickinson je iznimno načitan i povremeno zabavan, pjevački je neupitan, ali dozlaboga predvidljiv i stereotipan.Produkcija i pjesme i spota nalaže držanja točaka po kojima i slijepi i gluhi mogu tapkati sigurno po mraku

U pauzama između turneja i novih albuma matičnog mu kulta Iron Maiden, Bruce Dickinson se zaigrava solo projektima. Jedan od takvih je album „Mandrake projekt“ na kojem produbljuje korijene žanra i metala stasalog skraja 70.-ih a kao komercijalna kategorija patentiranog u 80.-ima.



Očaran mitologijama i kombinacijama povijesnih izvorišta kroz nekoliko vrsta koketiranja s križarima, paklenim bićima i inim nebesko mitološkim varijantama vitlanja mačevima i sijevanja gromovima dok on uz riffove u visokom registru pjeva priče iz davnina onako kako će da Dino Jelusić razumjeti.

Nakon singl spota „Afterglow Of Ragnarok“ nastavlja eksploataciju svojih fantazmi citiranjem Williama Blakea na početku novog sudbonosnog video spota na kojem će od graktanja vrana i poevoskom crno bijelom završiti u boji i pogledom prema nebu.
Petominutna stvar je opali i vladaj po svim heavy metal premisama zbog kojeg ga štuju ljubitelji Maidena s manjkom onolikih soliranja. Storyteller Dickinson je iznimno načitan i povremeno zabavan, pjevački je neupitan, ali dozlaboga predvidljiv i stereotipan.
Produkcija i pjesme i spota nalaže držanja točaka po kojima i slijepi i gluhi mogu tapkati sigurno po mraku. Ima hrpetinu mitologa koji jedva čekaju.

7/10

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime