Zona sumraka – Branitelji opet protiv Bajage

Hrvatska kao "banana split"

Foto: Emanuela Tomino / Naslovna fotografija: Goran Šebelić

Piše: Zlatko GALL

Hrvatskoj sve više pristaje ime „bana split“. Ne stoga što je zamamna poput znane ljetne slastice već kao banana država rascijepljena na pola. O kakvoj je rascijepljenosti riječ lijepo govori i prošlotjedna vijest. Naime, nakon što su pločanski studenti odnosno udruga studenata grada Ploča najavili da će na njihovom Festivalu od2do2 u Pločama 27. srpnja nastupiti i Bajaga, oglasio se dio tamošnjih branitelja i u priopćenju izrazio nezadovoljstvo što se „s javnim novcem financira nastup nekoga tko je osokoljavao okupatore i ubojice u Hrvatskoj“, držeći da je to  „otrovno, zlobno, nisko, podmuklo“. Zašto Bajaga? Skupina potpisana kao Branitelji – iliti kako je to donijela Slobodna Dalmacija: Udruga branitelja Grada Ploča, Udruga Prvi ročnik, Udruga invalida i Udruga veterana vojne policije –  veli da to nije stoga što je Srbin već što je nastupio na humanitarnom koncertu 1993. u Kninu. A tamo je, kažu, zapjevao „među ostalim i ‘Kreće armija, najjača na svetu, kreće armija u osvetu i jednom zauvek armija srpska, i jednom zauvek sve će da vas smrska’ s drugim sastavom, sastavom Minđušari…“.  

I eto nas po tko zna koji put na drastično različitim pozicijama. S jedne strane su „studenti“ koji organiziraju gostovanje Bajage, a s druge „branitelji“ koji se tome, vele mediji, oštro protive. Baš kao što su se lani protivili i branitelji iz Karlovca te spriječili Bajagin nastup na Danima piva. Baš kao što je mitski SUBNOR u danima Jugoslavije branio nastupe Laibachu, tražio hapšenje Zabranjenog pušenja ili Laboratorije zvuka, pljuvao po punkerima i stajao na braniku ideološkog čistunstva uniformiranog jednopartijskog kroja.

Branitelje očito „zabole ona stvar“ za korupciju i kriminal kojim su interesno povezane političke elite, živo im se  fućka za beznađe koje tjera u tuđinu, za silne afere „domoljuba i bogoljuba“, za turbo-hrvatine s rezervnih hercegovačkih i bosanskih položaja u bjegstvu pred hrvatskim pravosuđem, za riknute opljačkane firme i radnike na cesti… Njih izgleda sve više nervira i tjera na prosvjed – kultura. Ona elitna i ona popularna.

Pred koju godinu mediji su prenijeli sljedeću poruku: „Zahtjevamo da Ninu Obuljan nitko više ne spominje u kontekstu bilo kakve dužnosti, a kamo li ministrice kulture“. Ovaj ultimativni zahtjev nisu potpisali nervozni kulturnjaci, neka od cehovskih kulturnjačkih udruga ili možebitni kulturni radnici (ili aparatčici) koji škicaju na moguće upražnjeno mjesto kultur-ministra već – izvjesna Zorica Gregurić u ime Koordinacije braniteljskih udruga. Prvo logično pitanje je – kojeg vraga uopće braniteljske udruge imaju s ministarstvom kulture? Kultura naime nije njihova „cup of tea“, nema ama baš nikakve veze s njihovim statusom, mirovinama, invalidninama, s problemom nestalih i zatočenih, ratnim udovicama i školovanju djece palih boraca. Čemu onda njihov proglas?

Stoga što se u Hrvatskoj stare šprance očito ponavljaju. Pa tako i ona na kojoj je svoje mirnodopske aktivnosti i uredovanja desetljećima gradila „braniteljska“ odnosno „boračka“ organizacija  SUBNOR. Uz neki drugi ideološki predznak, no s istom ambicijom arbitraže u svakom segmentu svakodnevnice. I kulture. Zar postoji ikakva razlika između sustavnih ataka iz dijela braniteljskih udruga na neke institucije (poput HAVC-a, riječkog HNK…), silnih proglasa o nepoćudnosti izložbi, plakata, filmova, kazališnih predstava i knjiga ili opetovanih traženja zabrana nastupa Bajage u Hrvatskoj od negdašnjih subnorovskih naleta đonom na svaku „ideološku devijaciju“ kojom se (kao danas „domoljubni“) vrijeđaju „socijalistički osjećaji građana“?

Bajaga je još u „karlovačkom slučaju“ demantirao bilo kakve veze s pjevanjem četničkih pjesama i nastupa s Minđušarima. Uzalud. Baš kao što je za licencirane branitelje-domoljube bio uzaludan i „odgovor“ kojeg su im u duetu na albumu „Kuća bez krova“ uputili Mile Kekin i Bajaga. Jer, ljudi moji, uglazbljena poruka iz pjesme „Atlantida“ i stihovi „Brate moj s Atlantide, gledaj što vrijeme ide; Mi iz plemena Azri, tu smo po kazni (…) Ova je za nas apatride, bez zastave i himne; Jedan smo drugome odraz, jedan drugome krilo, i krunski dokaz da nas je stvarno bilo…“, njih se ne dotiče.

Bajaga je prije gotovo točno godinu dana nastupio na sjajnom širokobriješkom West Herzegovina Festivalu kojemu je jedan od utemeljitelja i organizatora glumac Goran Bogdan. Riječ je o  malom-velikom festivalu koji je odavno postao pozornica multi-kultija i razumijevanja bez obzira na nacionalnu, vjersku, estetsku ili bilo koju drugu orijentaciju. No, sat prije najavljenog Bajaginog nastupa – kao eho „karlovačkog slučaja“ – policija je zaprimila dojavu o postavljenoj eksplozivnoj napravi. Bio je to kraj priče? E nije već njen divan nastavak sa happy endom. Umjesto da se Festival okonča, nakon sat-dva prisilne pauze, Bajaga je s Instruktorima došao na pozornicu i odradio sjajan višesatni nastup, publika – koje je bilo čak više nego li prije dojave – s oduševljenjem reagirala na svaku pjesmu i iznudila bis koji se protegnuo do četiri sata ujutro, a Festival završio woodstockovskom Bogdanovom porukom – samo ljubav! Ujedno i kao znakoviti odgovor moronima, hejterima svih boja te „psihijatriji“ skrivenoj pod „nikovima“ ili iza anonimnih poziva, koji su ga – kao i obraz Širokog Brijega ili Karlovca i sada Ploča –  htjeli okaljati.

Ajmo vjerovati da će tako biti i u Pločama. Ne zbog Bajage već zbog nas samih.