Posthumno vađenje snimaka, u ovom slučaju live izvedbe Massimove interpretacije domaćih estradnih i pop klasika, kao u slučaju albuma ‘Vještina’ koji je označio prekretnicu i reizmišljanje njegove karijere, ne može biti pogrešnim potezom.
Već činjenica kako rijetko kome uspijeva uzeti takav mega hit kakav je bio Banov i Gulianov duet ‘Jugo’ i odvesti ga na način da mu original ne vidi prijeteći kao sjena nad obradom, puno govori u smjeru vokalne vještine.
I činjenice kako takvi tragovi, osim dokumentiranja nedostajanja prerano otišlog glasa i lika itekako vrijednog štovanja s onog arty pola domaće estrade, bivaju nepresušnim vrelom i podsjetnikom na vremena skladanja glazbe koja se oslanjala na sadržaj prvo a tek poslije na producentske trikove.
Massimov glas i izvedba je al pari Oliverovom statusu i jednaka je praznina koju se tek povremeno može pokušati nadomještati ovakvim iskopinama, ako ne bolje, onda svakako toplije estradne prošlosti.