Nekoliko trenutaka nakon što je s razglasa Poljuda poslije nove Hajdukove prvenstvene pobjede objavljena vijest, stadion je ušutio, a onda zapjevao zborni refren najiskrenije moguće za oproštaj od čovjeka koji je desetljećima znao pjevati umjesto njih i uz kojega su pjevali prema postojećem mitu o "dizanju ruku". Jer kad bi Mišo podigao ruke, stadion bi pjevao umjesto njega.  Mišo je preminuo oko 15:30 u svom domu...