Ponedjeljak, 16 svibnja, 2022

Zoran Predin

Pisma iz Camarguea: Aplauz i zadnja molitva opet su me vratili na zemlju

Vrhunac svake večernje mise bio je nastup nekog od ciganskih ansambla koji su došli na slavlje. Šukari su svake godine posebna atrakcija jer su jedini neciganski bend koji svira njihovu glazbu

Pisma iz Camarguea: Danas mi je često žao što te nisam i prije poslušao

Između nekadašnje štale i stambenog prostora samuje soba, puna opreme i oruđa za uzgoj konja i lovljenje divljih crnih bikova. Osjećao sam se kao da sam u posjetu nekom kauboju. Onda smo ušli u dnevnu sobu i pao sam na guzicu

Zoran Predin: Priča o Lačnom Franzu (5) – Kralj selotejpa

Nitko nije svirao kao mi i danas se naša glazba unutar novovalnog žanra još uvijek izdvaja, još je uvijek drukčija. Nismo imali imitatora, ni jedan bend nije svirao ni jedan naš štiklec. Nije, jer bi morao na glavu postaviti svoje glazbeno znanje. Svjesno smo kršili sve zapovijedi

Priča o Lačnom Franzu (4) – 40 tisuća albuma

Lidija je moj najveći hit i zametak turbo-folka u Sloveniji. Našeg gitarista Rimelea je sve to izuzetno odbijalo. To nije bio njegov artistički milje

Priča o Lačnom Franzu (3) – Psihoneurosis nuclearis

Poslali su me u Zagreb, u kasarnu Maršal Tito, očito namjerno na kurs za desetara i to u protuteroristički vod. Imao sam više „uzbuna" nego što sam proživio dana u sivozelenom. Dva ili tri mjeseca je išlo tako, a onda sam odlučio da je dosta, da poznajem osnovne elemente ratovanja i na božićni dan pobjegao iz kasarne

Priča o Lačnom Franzu (2) – Crna kožna jakna

Odmah poslije koncerta krenuo sam u lov na kožnu jaknu jer nema rockera bez kožne jakne... Ta je jakna postala moja druga koža. Imam je i danas, postala je moja relikvija. Nosio sam je na svim koncertima

Priča o Lačnom Franzu (1): Bend častio publiku pićem

Palo je još nekoliko prijedloga za ime, ali ustrajao sam da bude Lačni Franc i kad smo to napisali na plakat i zalijepili na zid, doista su se svi pitali: Što je sad to? Iritiralo je i bilo posve drukčije od svih postojećih imena slovenskih grupa tog vremena

Ljubavnik iz ormara: Druga osa: Kaš, južna obala Turske, 2008.

Probudilo me žarenje na lijevom kapku. Osa. Noćna osa. Onda je počelo svrbjeti i boljeti. Okrenuo sam se i pokušao ponovo zaspati jer je svetlost tek počela viriti kroz planine. Ali nije išlo. Do kraja me probudio trenutak kad sam ugledao svoj nos, a to baš i nije svakodnevni pogled...

Ljubavnik iz ormara: Osinjoj bjondi

Pričati bijelom svijetu o tome kako me ugrizla osa u jaja, blago rečeno, kraj je vremena i mjesta. Istina je također da u svjetskoj literaturi još nisam pronašao književni opis takvog sadržaja

Ljubavnik iz ormara: Dežurni smolonosac, po domaće pehist

Za nekoliko trenutaka srest ću englesku kraljicu Elizabetu II. Sigurno će mi se obratiti jer imam ispod lijevog oka krasnu modricu koju mi je jučer na košarci svojim laktom nacrtao Pučko. I što da odgovorim kraljici, ako me pita otkud mi modrica?