Podijeljeni osjećaji oko ideje i realizacije buntovniškog singla i proaktivne poruke riječkih ex punkera i pionira superzrele dobi. Između iznimnih simpatija prema potrebi sijedih kosa biti reaktivnim i nezadovoljnim u smjeru svojih života i tuđih okolina i okolišanja te produkcijski prepeglane i ziheraški čiste, gotovo mainstream radiofonične produkcije i vokalnih deliveryja, bez naznaka stvarne srdžbe.
Doima se poput izlaska na ulice s transparentima čije poruke izvikuju lijeno i ne osobito uvjerljivo i životno. Riffologija kao najjednostavnija baza je potpuno na mjestu, ali za kompletan pogodak ne smiju zvučati umiveno kao Parni Valjak već Stooges ranih 70-ih da bi im bunt poruke dosegao ičije uši, kamoli novih generacija. Na krilima generacijskih suučesnika koji se sjećaju dokumentarnih uloga Parafa I i Parafa II, danas i Parafa III generacije koji su s Termitima pripremali terene riječke punk rock i alter scene, Parafi Treći danas rade i postoje. Prema novom singlu, valjalo bi stat na tome jer nije osobito realno kako će njihov poklič stić do adresata. Ako i stigne, činilo bi se kao šapat u vjetar. Jedini istinski uvjerljiv moment singla je kad samokritički zažare kako su realno siti i samih sebe.
Ne bi išli toliko rubno da im se feedbackom boomerang efekta vraća ista naslovna odaslana reakcija, ali da bi se valjalo sjetiti njih samih iz ranih 20-ih i kako bi ti klinci gledali na današnje iskusnjake koji na ovaj način govore nekome da odjebu. Da bi imalo efekta čini se da bi grlo trebalo biti poderano i krvavo. A u ovom ruhu to nikako nije.
Ocjena: 6/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube