I dok je prva večer strave i užasa HTV-ovih ideja estrade i onoga što bi trebalo predstavljati ‘postbejbelazanjsku’ RH scenu ove godine na Eurosongu jasno dala do znanja kako se kod nas stvari mogu mijenjati samo asteroidom, nade smo položili u drugu večer. I Ogenj kako bi mogli svinče, najveću zvijezdu estradnog opatijskog red, pardon, blue carpeta, dofurati na stage i opčiniti poštovani publikum senzacionalnim nastupom. Zbog kojeg bi ih recimo Drele mogao tužiti za ćopavanje koncepta kolinja, ali teško da je po EU pravilima, osim loših pjesama i banalnih ideja zabave, dozvoljeno malteretirati i hologramski bar ritualno žrtvovati svete životinje ‘rvacke’ estrade i njihove cirkuske parade.
View this post on Instagram
U nedostatku istinske zabave i naročito pjesama, druga je večer fino pripremila cijelu pacijenturu za finale. Jednako količinski kardinalnog scenarija i loše raspisanih fora voditeljima kao i prve večeri, još jednakije tehničkih problema usuglašavanja matrica instrumentala (ne, ne svira se uživo) s live vokalima (da ne bude baš full playback), Dora je ponudila ostalih 8 od 12 finalista.
Za to vrijeme, gledajući face dama i njihovih metrosexualiziranih pratilja kako u nevjerici onoga čemu svjedoče na opatijskom šminkerskom stageu hine zabavu i oduševljavaju se nastupom notorne norveške predstavnice koja je, ah simpatično, izvela veliki uvlačenje act matricizirajući ‘Mama ŠČ’. I svi su oduševljeno urlali u kristalnoj opatijskoj dvorani preneraženi od velike izvedbene umjetnosti, simpatičnosti i ostalih epiteta koji odlikuju domaće kandidate.
‘Čija je ovo žurka? Srpska. Koliko guza mrda? Mrda!’ viče između dva rep dijela i truba Dragačevih s Bg splavova reperica Mimi Mercedez, nova generacija Bičarki na Travi, na njihovoj Dori. Znači u ta dva chanta je više autentike i duha nego kompletna RH ponuda Dore. Sve što nama fali, ova obavi doslovno u dva stiha. I dok Levatice i Levati izigravaju kulturu i traže onaj magic touch za Eurosonžg koji će naći kad i Žak put do nežderanja, eno Mimi Mercedez ih satre s tri tona. Da su ona tri komada iz Hurricane ‘Loco Loco’ i Kusturica iz Undergrounda tražili soundtrack, ‘Turbo žurka’ bi bila ta prva lopta. Jest da im je jedina pismena pjesma ‘Brinem’ Ane Ćurčin kao Ana & The Changes, ali kad je do autentike, nema brate do splavova. Toliko o susjedstvu i autentici koje našima nedostaje, kao i profesionalizma i znanja prepoznavanja natruhe pjesama.
Natrag na hrvatske pjesme s Temua, drugi dio
Nastupili su redom pojavljivanja:
1. laurakojapjeva – NPC +
2. Marko Škugor – Šta da Boga molim ja +
3. Fenksta – Extra +
4. Marin Jurić-Čivro – Gorjelo je
5. Filomena – Strong +
6. Supersonic Trio – Animal
7. Irma – Enigma
8. Luka Nižetić – Južina +
9. Ananda – Lies Lay Cold
10. Marko Bošnjak – Posion Cake +
11. Petar Brkljačić – KRAJ +
12. Ogenj – Daj, daj +
Druge večeri izbačene su ove 4 luzerske predstavnice monada estrade: Irma koja se zove kao bratova kćer i to je jedino što trebate znati o njoj, Ćivro koji je Ivan Dečak koji pjeva kao Goran Karan, ali eno ipak nije, Ananda koja je imala pjesmu na engleskom i ona grozota od Supersonic Trija koji ni sebe nisu uvjerili da bi trebali biti tu.
A po logici tuge prošlo ih je ostalih osam, od kojih je dobar dio jednak očaju, kao i oni koji su ispali, ali favoriziranje public neukusa daje im legitimitet. Ono što je izglasano kao prolazak jest, redom kvalitete ili manje nekvalitete:
1. MARKO BOŠNJAK – Posion Cake
Premda mu je glas otišao u revanje u live izvedbi, dramatizacija pjesmice je upravo ono što eurosongovski gay ljubitelji traže od modernosti. (7.5/10)
2. FENKSTA – Ekstra
Estradni rapper koji, srećom, ne zvuči kao ekspozitora retard trap zvuka a la Grše, Kukus ili Hiljson Mandela, već je dovoljan razlog za pljesak i two thumbs up reakciju, Dini Tremensu se štuca. (7.5/10)
3. OGENJ – Daj daj
Etno elementi u rock and rollu na irsko folkerski način i drmanja po tamburama u Dora okruženju zvuče podosta drugačije za koprivničke folk rock tradicionaliste. Da su roknuli svinju za vrijeme nastupa pobjeda bi bila zagarantirana. Ovako ostaju na ‘daj daj’ trenu prevedenom na engleski. (7/10)
4. LUKA NIŽETIĆ – Južina
Ovako bi to zvučalo da je autor Goran Bregović i da je narudžba bila: ‘Napiši mi pjesmu da ne bude dalmoško južnjački melos a la Huljić, a opet dovoljno hop cupasta, estradno šarmantna i opuštena.’ (7/10)
5. FILOMENA – Strong
Više nego korektno raspisana, aranžmanski i vokalno melodijski slagana uplifting pjesmica u prvi plan ističe lijep Filomenin glas i anglo stremljenja. Da je umjesto Puljiz u glazbenom smislu išla u smjeru prezimena Cunk, bila bi bliže pobjedi. (6.5/10)
6. MARKO ŠKUGOR – Šta da Boga molim ja
Da je Thompson nježan i da je pjevao u klapi koja obrađuje pjesme Petra Graše, zvučao bi ovako potresno i ljubavno. Ali, ako zatreba predizvođača za Hipodrom ovog ljeta, Marko je odmah uz bok Tihom Orliću Tiću. (6/10)
7. LAURAKOJAPJEVA – NPC
Glazbeno i vokalno tanašna, lirski dovoljno benigno autoironična da ne zasmrdi ambicioznošću koja joj na hnca hnca ritmiku ne bi pristajala, Laurakojapjeva je i nastupno Non Playable Charachter. (5/10)
8. Petar Brkljačić – Kraj
Ajoj. Zamislite onog karizmatika koji je hodao s Nikom Turković pa više nije, a fol je popularan i radiofoničan. E taj kojem se ne možete sjetiti imena, Petar je njegova što kažu siromašna verzija. Stravično pseudoemotivna kvazielegija je sigurna kandidatkinja za najojkanje izbora. No, ispodkapacitirana publika će u ovome naći tragove emocije. Saučešće. (3/10)
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube